Možda ste ih već primijetili – šalice koje namjerno nisu potpuno pravilne, tanjure na kojima se vide tragovi glazure, čaše različitih oblika, vezene salvete i zdjelice koje izgledaju kao da je svaka napravljena zasebno. Upravo takvi komadi posljednjih su sezona sve prisutniji u interijerima, restoranima i na društvenim mrežama, a interes za ručni rad ponovno je u prvom planu.
Posebno se ističe keramika. Umjesto klasičnih servisa u kojima je svaki komad identičan, zanimljiviji postaju tanjuri, šalice i zdjelice koje se međusobno malo razlikuju. Negdje je rub valovit, negdje se boja prelijeva drukčije, a negdje je upravo vidljiv trag izrade ono zbog čega ćemo posegnuti baš za tim komadom.
Slična stvar događa se i s tekstilom. Vezene salvete, stolnjaci s detaljima koji podsjećaju na one iz bakina ormara, heklani podmetači i pleteni detalji više se ne čuvaju samo za posebne prilike. Vraćaju se na stol, ali u puno modernijim kombinacijama – uz jednostavnu keramiku, staklene čaše i minimalistički pribor za jelo.
Tu su i čaše i vaze od ručno puhanog stakla kod kojih dvije gotovo nikada nisu potpuno iste. Mjehurić u staklu, neobična boja ili blago nepravilna forma više nisu nešto što treba sakriti. Upravo suprotno, zbog njih predmet izgleda zanimljivije.
I možda je baš u tome razlog zašto nam se ovakvi komadi ponovno sviđaju. Nakon godina u kojima su interijeri bili puni istih vaza, istih šalica i vrlo sličnih dekoracija, želimo nešto što ćemo zapamtiti. Šalicu kupljenu u malom keramičkom studiju na putovanju, stari tanjur pronađen na buvljaku ili stolnjak koji već godinama stoji u obitelji.
Zbog toga se uz ručni rad vraća i interes za vintage, male lokalne radionice i predmete izrađene u ograničenim količinama. Ne mora cijeli dom biti uređen u jednom stilu niti stol mora imati dvanaest jednakih tanjura. Upravo suprotno – sve bolje izgleda kada se novi komadi pomiješaju s onima koji već imaju neku svoju priču.