Na kupalištu La Lanterna, poznatijem kao Pedocin, žene i muškarci imaju odvojene dijelove plaže. Običaj star više od stoljeća preživio je do danas i postao jedna od najneobičnijih tršćanskih posebnosti.
Trst nam je toliko blizu da često mislimo kako ga već dobro poznajemo. Imamo svoje adrese za kavu, omiljene trgovine i rutu za šetnju uz more. A onda otkrijemo mjesto poput Pedocina: gradsko kupalište na kojem između ženskog i muškog dijela plaže još uvijek stoji zid.
Službeno se zove La Lanterna, ali među Tršćanima je poznatije kao „El Pedocin”. Pravilo je jednostavno: jedan dio namijenjen je muškarcima, drugi ženama i djeci do 12 godina. Podjela nije turistička predstava ni povremeni običaj, nego način na koji ovo kupalište i danas funkcionira.
Običaj koji je nadživio svoje vrijeme
Prema talijanskom turističkom portalu Italia.it, La Lanterna otvorena je 1890. godine. Tada odvojeno kupanje nije bilo neobično, no dok su se na drugim plažama pravila mijenjala, ovdje je zid ostao. Danas se Pedocin navodi kao jedino preostalo kupalište u Italiji s takvom fizičkom podjelom između muškaraca i žena.
Upravo ga taj kontinuitet čini zanimljivim. Ono što posjetitelju može izgledati kao neobičan ostatak prošlosti, u Trstu je prepoznatljiv dio gradske svakodnevice. Pedocin pripada gradu koliko i njegove kavane i navika odlaska na more čim se za to pronađe malo vremena.
Dvije strane zida, dva različita ritma
U reportaži regionalne turističke organizacije PromoTurismoFVG ženska je strana opisana kao živahnija i razgovorljivija, dok na muškoj ima više tišine, prostora i kartanja između kupanja. Takvi detalji govore više o karakteru ovog mjesta nego sam zid zbog kojeg je postalo poznato.
Odvojeni prostor nekim je posjetiteljicama drag upravo zbog opuštenosti koju ondje osjećaju. U reportaži Le Mondea ženski dio prikazan je kao mjesto na kojem se žene različitih generacija slobodno druže i sunčaju, bez muških pogleda. Tako običaj koji na prvi pogled djeluje strogo može imati sasvim drukčije značenje za one koji mu se godinama vraćaju.
I neobično ime ima svoju priču
Ni podrijetlo nadimka Pedocin nije sasvim razjašnjeno. Postoji više tumačenja, među njima i poveznica s tršćanskom dijalektalnom riječi „pedoci”, odnosno dagnjama koje su se uzgajale u blizini. Regionalni turistički portal spominje i nekadašnji naziv „ciodin”, povezan s čavlima na koje su kupači vješali odjeću.
Pedocin je zato lijep podsjetnik da gradove vrijedi upoznavati i kroz njihove male, neobične navike. Pri sljedećem odlasku u Trst, između kave i šetnje, mogli bismo potražiti i ovo kupalište. Njegov zid možda će nas iznenaditi, ali priča o njemu otkriva jednu manje poznatu stranu grada kojem se tako rado vraćamo.