Počelo je sasvim praktično – pitali smo ga da nam napiše mail, predloži recept, isplanira putovanje ili objasni nešto što nismo razumjeli. No pitanja koja postavljamo ChatGPT-u s vremenom su postala puno osobnija. Danas ga pitamo jesmo li pretjerali u nekoj situaciji, kako postaviti granice, zašto nas je nečije ponašanje toliko pogodilo ili što odgovoriti na poruku osobe koja nam se sviđa. Umjetna inteligencija tako je, gotovo neprimjetno, postala i mjesto na kojem razmišljamo naglas.
Vjerojatno ste se barem jednom našli u situaciji u kojoj ste ChatGPT otvorili zbog sasvim običnog pitanja, a pola sata kasnije objašnjavali mu odnos s partnerom, prijateljicom ili kolegom. U tome zapravo nema ništa toliko neobično. Razgovor s umjetnom inteligencijom dostupan je u svakom trenutku, ne zahtijeva dogovor, ne prekida nas i, barem iz naše perspektive, ne osuđuje. Možemo opisati situaciju do najsitnijeg detalja, vratiti se na nju nekoliko puta i priznati nešto što možda još nismo spremni izgovoriti drugoj osobi.
Upravo je zbog toga zanimljivo promatrati kako se promijenio način na koji koristimo umjetnu inteligenciju. Od alata kojem smo prvenstveno davali konkretne zadatke došli smo do toga da ga sve češće koristimo za introspekciju. Nekada smo svoje misli zapisivali u dnevnik, razgovarali s prijateljima ili ih jednostavno vrtjeli u glavi, a danas postoji još jedna opcija – zapisati ih u prozor za razgovor i odmah dobiti odgovor.
Možda je upravo u tome najveća vrijednost ovakvih razgovora. Ne zato što ChatGPT nužno zna što je najbolje za nas, nego zato što nas samo formuliranje problema može natjerati da ga pogledamo jasnije. Kada pokušavamo objasniti zašto nas je određena situacija pogodila, što očekujemo od nekog odnosa ili čega se zapravo bojimo, često već tijekom pisanja počinjemo povezivati stvari koje prije nismo povezivali. AI pritom može postaviti dodatno pitanje, ponuditi drukčiji kut gledanja ili nam pomoći razdvojiti činjenice od naših pretpostavki.
Istraživanja već pokazuju da dio ljudi chatbotove koristi upravo na taj način – za emocionalnu podršku, razgovor o osobnim problemima i mentalnom zdravlju. Privlačnost je lako razumjeti. Dostupni su gotovo uvijek, razgovor možemo započeti kada nama odgovara, a ne postoji ni ona mala društvena kočnica koju ponekad imamo pred drugim ljudima. Prijateljici možda ne želimo petnaesti put pričati o istoj osobi, dok ChatGPT neće izgubiti strpljenje ako ponovno analiziramo istu situaciju.
No upravo tu dolazimo i do problema. ChatGPT zna samo ono što mu kažemo. Ako mu prepričamo svađu s partnerom, dobiva našu verziju događaja. Ne zna kako je razgovor izgledao s druge strane, ne poznaje sve ono što smo možda svjesno ili nesvjesno izostavili i ne može promatrati naše ponašanje izvan onoga što smo napisali. Zato odgovor koji zvuči vrlo uvjerljivo ne mora nužno biti i objektivan.
Dodatna je zamka to što umjetna inteligencija može biti prilično ugodan sugovornik. Ponekad će potvrditi naše osjećaje ili interpretaciju situacije upravo onda kada bi nam pravi prijatelj koji nas dobro poznaje rekao: „Čekaj, jesi li sigurna da je baš tako?” To je posebno važno kada AI koristimo za donošenje velikih životnih odluka ili pokušavamo njime objasniti tuđe ponašanje. Nekoliko poruka nije dovoljno da nekoga proglasimo narcisoidnim, toksičnim ili emocionalno nedostupnim, baš kao što odgovor chatbota ne može zamijeniti stručnu procjenu psihologa ili psihoterapeuta.
Možda zato ključ nije u tome trebamo li ChatGPT koristiti za ovakve razgovore, nego kako ga koristimo. Umjesto da ga pitamo tko je u nekoj svađi u pravu, možemo tražiti da nam pokaže nekoliko mogućih perspektiva. Umjesto pitanja „Jesam li dobro postupila?”, zanimljivije je pitati što smo možda previdjeli. Možemo ga zamoliti i da nam ne daje rješenje, već da postavi nekoliko pitanja koja će nam pomoći da sami dođemo do odgovora. Na taj način AI manje koristimo kao osobu koja bi trebala odlučiti umjesto nas, a više kao alat za slaganje vlastitih misli.
Naravno, granica postoji i važno ju je jasno postaviti. ChatGPT nije psihoterapeut i ne bi trebao zamijeniti stručnu pomoć, osobito kada govorimo o ozbiljnijim psihičkim teškoćama, dijagnozama ili kriznim situacijama. Razgovor može zvučati empatično i osobno, ali s druge strane ipak nije osoba koja poznaje našu životnu priču, prati naše ponašanje i može napraviti stručnu procjenu.
Ipak, možda ni ne trebamo očekivati da bude išta od toga. Zanimljivije ga je promatrati kao neku novu verziju dnevnika – samo što ovaj dnevnik odgovara. Možemo mu izbaciti sve što nam se mota po glavi, pokušati posložiti misli i dobiti pitanje koje nam možda nikada ne bi palo na pamet.
Zato se možda ne trebamo toliko pitati hoće li ChatGPT jednog dana zamijeniti terapeuta. Puno je zanimljivije zapitati se zašto smo mu tako brzo počeli govoriti stvari koje ponekad ne kažemo ni ljudima koji su nam najbliži. Odgovor na to pitanje vjerojatno govori puno više o nama, našim odnosima i potrebi da nas netko sasluša nego o samoj umjetnoj inteligenciji.
Foto: instgram @fvlyacelik, Pinterest