Franjoj Toljanić, jedan od najznačajnijih vinara Kvarnera i Hrvatske na žalost više nije s nama. U naponu snage i energije, u jeku jedne od najtežih bitaka za preživljavanje hrvatske vinske scene ikad, otišao je u kasnim večernjim satima petka 15. svibnja 2020. godine.
Toljanić je bio ne samo proizvođač vrhunskih vina i pjenušaca objedinjenih pod jedinstvenim nazivom Gospoja, bio je i neprestani inovator ugostiteljske i hotelijerske scene.
Startao je još devedesetih godina s restoranom Gospoja koji se razvio u jedan od prvih i najvažnijih gastronomskih hramova otoka Krka. Razdjeljen u dva dijela, omogućavao je eno-gastronomsko uživanje i za velike grupe čime je postao i jedan od pionira enoturizma u ovom dijelu Hrvatske.
Silno razvija i vinogradarstvo te je zapravo od samih svojih početaka strastveni promotor zajedničkog razvoja poljoprivrede, vinarstva, gastronomije i turizma.
Narasla proizvodnja vina tražila je kasnije, u aktualnom tisućljeću, i nove kapacitete, moderna vinarija izrasta na samom ulasku u Vrbnik, a ovih je dana bio i pred realizacijom pršutane kojoj je cilj bio uključiti se u proizvodnju Krčkog pršuta, jednog od četiri zakonom zaštićena hrvatska pršuta. Svjestan i situacije permanentne ovisnosti o inozemnim izvorima, cilj koji je slijedio bila je i značajnija poljoprivredna proizvodnja koju je planirao razvijati tijekom desetljeća koje dolazi.
Hotel Vinotel je posebna priča. Sjajno arhitektonsko ostvarenje nastalo kao nastavak restorana Gospoja, svojim izgledom i sadržajima, pa tako i daljnjim razvojem gastronomskih posebitosti, te posebno uvođenjem mladih chefova bilo je mjesto na kojem je Toljanić želio omogućiti mladim naraštajima najbolje školovanje i mogućnost za jednaku takvu realizaciju njihovih kreacija.
Fantastični obiteljski čovjek, vinar koji je na najprestižnijim svjetskim sajmovima poput Vinitaly u Veroni dva puta za redom dobio nagradu za najbolji pjenušac izvan talijanskog-francusko- španjolskog prostora, ostavio je iza sebe 12-tero djece i suprugu Katarinu koja mu je bila stalni izvor inspiracije, stalni motivator iskoraka koje je činio u promociji kako Gospoje, tako i Vrbnika, Krka i Hrvatske.
Otišao je ali srećom stasali su i stasaju nasljednici, djeca i nećaci koji nastavljaju njegovu misiju i posao. Otišao je, ali za njime ostaje Gospoja i sve ono što je u nju utkao, baš kao što su to i sljedbenici njegove proizvodne filozofije koja je iznad svega poštovala posebitosti vrbničkog podneblja.
Franjo iskreno hvala na trudu u stvaranja moderne kvarnerske vinske i gastronomske scene, supruzi Katarini i djeci iskrena sućut.