Vatra u kaminu, kućni ljubimac pored nogu, čaša crnog vina na stolu i – knjiga u ruci
Ne može se svakog dana izolacije ni samo s dobrim vinima zabavljati. Umor. Zasićenje i elektronskim medijima. A da je opet malo zaviriti u – knjige. Iako je gastro-eno publicistika na hrvatskom jeziku nevelika, nije da je nema. I vrlo je kvalitetna. Kad bi se čovjek uhvatio Željka Garmaza i njegove produkcije, ne bi primijetio ni da je pored njega prošlo više mjeseci korona izolacije. Fini, elegantni, privlačni stil koji u najvažniju ulogu dovodi ne vino, nego vinara. Garmazova je teza da vino istina stvara terroir, ali da mu ona najvažniji, presudni začin daje – osobnost vinara. Portretirao je u nekoliko knjiga golemi broj ljudi koji su stvorili, i još uvijek to čine, domaću vinsku scenu pa je ovo možda idealni trenutak da se njome s njime i vi prošećete. I da si organizirate, u nekom samo vašem vinskom notesu, mjesta koja ćete nakon što zlo prođe, svakako posjetiti.
Autor kojeg također nikao ne smijete preskočiti, je Franko Lukež. Preskočiti… s njime zapravo morate početi. On je naime sve pokrenuo kad je prije više od 40 godina izdao kultnu Istarsku kuharicu. Apsolutno najprodavanija kuharica u Hrvatskoj doživjela bezbrojna izdanja, a bila je toliko napredna da i dan danas može poslužiti kao uzor stvaranja takve literature. Izdao je Lukež i još čitav niz zemljopisno segmentiranih kuharica, ali kruna njegovog izdavaštva, ne autorstva, je “biblija” Hrana i vino. Riječ je o prijevodu, s domaćom autorskom dopunom Željka Bročilovića Carlosa, a naše je mišljenje da je upravo sad vrijeme da ju nabavite i pročitate. Milijun ćete joj se puta vraćati.
Ovo bi bilo za početak. Potraje li izolacija, povremeno ćemo se javljati s novim idejama. Ima još veliki broj jako zanimljivih autora, naravno – Veljko Barbieri zaslužuje poseban naslov. Život u vrijeme korone. Kao nekad: vatra u kaminu, kućni ljubimac pored nogu, čaša crnog vina na stolu i – knjiga u ruci