U neoskvrnjenom prirodnom ambijentu poluotoka Pelješca, na rajskim padinama Dingača i Postupa, kraljuje plavom krvlju i plemenitom naravi iz grožđa dalmatinski kralj, Plavac mali te ga s tog trona malo tko može skinuti. U zagrljaju juga i maestrala, zaštićen od bure i znatiželjnih pogleda, s više nego potrebnih sunčanih sati u godini od pamtivjeka crpi svoju snagu pijući je polako iz božanstvenog terroira na slamku.
Od motike i tovara, zakrpljenih bačvi do suvremenih podruma francuskog barriqua i školovanih enologa, prošle su godine u kojima se pelješki težak teško odstupajući od navika i tradicije polako mijenjao te postajao ozbiljan vinar vrijedan pažnje.
Na danima otvorenih vrata peljeških podruma 7.12.to smo se i uvjerili. Događaj vrijedan pažnje svakog onog u prvom redu tko želi kušati vrhunsku pelješku kapljicu te je promatrati u kojem se smjeru razvija u odnosu na prošle godine. Hodočasteći podrume obiteljski,osim organoleptičkog užitka kroz vino i domaće delicije, ostvarujete i čvršću povezanost s dalmatinskom ostavštinom kao i s ljudima općenito. Pelješki dani otvorenih podruma osim vrata otvaraju i nove vidike kako bi zajedno kušajući preispitali sve svoje mogućnosti te ih vizualizirali zagledani u horizont pokušavajući pretpostaviti gdje se nalazimo i gdje ćemo bitina vinskoj karti svijeta u budućnosti.
Mi smo ovaj put preskočili vinariju Miloš jer njihova vina najbolje poznajemo i volimo te smo se uputili u Potomje. Iako uskraćeni za gutljaj mističnog Stagnuma željeli smo dati šansu kako bi nas osvojio i neki novi Plavac ili as iz rukava. Odabrali smo malenu vinariju Matković i nismo pogriješili.
Ako želite osjetiti čar vinarstva i strast vinara onda to najbolje možete osjetiti u manjim obiteljskim vinarijama čija vina imaju dušu koja vam se predaje u cijelosti, ne ostavljajući vam prostor za često bespotrebno analiziranje.
Iskreno stvarano vino lako pronalazi put do srca te kao takvo priča priču na tisuću svjetskih jezika ne predmnijevajući svoju veličinu većdajući vam se kao sluga na pladnju. Kod Bure-Mrgudićna stolu zlatila se selekcija od desetak poznatih etiketa sve jedna bolja od druge. Uz društvo vinskih znalaca i kolače od mošta upijali smo osim vina i atmosferu gutajući je s užitkom sretnog življenja i radosti koju samo iskonske i prave vrijednosti mogu pokrenuti.
Uz dalmatinsku pismu i spizu,vino, smijeh i priču dani otvorenih vrata simboliziraju pravu dalmatinsku feštu koja kao magnet godinama privlači autobuse ljudi iz cijele Hrvatske i šire kako bi bili dio te čarobne priče. Gostoprimstvo peljeških vinara, njihovo blago prostrto pred vas, širom raširene ruke dobrodošlice Borisa Violića, fascinirat će vas podjednako kao i impozantni podrum vinarije Matuško ili Dingač Riserva 2009.vinarije Madirazza koji nam je otvorila djevojka koja radi na čemu smo joj izuzetno zahvalni. Takvo jedno vino koje svojim balansom i mekoćom,a opet snagom i karakterom sorte i položaja pokazuje jedan novi smjer Plavca malog koji ne ide nužno na mišiće, već svojom elegancijom zasluženo nosi titulu dalmatinskog kralja.
Pišu: Giuliano & Vedrana Dodig