PJENUŠAVI KVARNER

Radionica „Pjenušavi Kvarner “ nastala je  suradnjom dvaju vinskih događaja, a prvi put je održana u Rijeci, na 3.WineRi gdje su naslijepo kušana pjenušava vina Kvarnera, većinom autohtonih sorti.  Prof. Vukelić tada se osvrnula na pjenušavu scenu Hrvatske iregije, na sorte od kojih se najčešće proizvode pjenušci te na sve veći trend proizvodnje pjenušaca od izvornih sorti. Svi su se s ponosom prisjetili ovogodišnjeg hrvatskog uspjeha na najvećem ocjenjivanju pjenušavih vina u regiji – ocjenjivanja mreže Salon of Sparkling wines, na kojemu je apsolutni pobjednik bio upravo kvarnerski pjenušac– 1288 vinarije Pavlomir iz Novog Vinodolskog. I vrbnički vinar Franjo Toljanić osvojio je prestižnu nagradu za najbolji pjenušac u Jugoistočnoj Europi  (kategorija izvan Francuske i Italije) na sajmu „Vinitaly“ s pjenušcem Gospoja.

Uspjesi kvarnerskih pjenušaca izvrstan su vjetar u leđa i drugim proizvođačima da razmisle o sortama i metodama proizvodnje pjenušca, a time i praćenju svjetskih trendova koji pridonose većoj promociji kvarnerske i hrvatske eno-gastro scene u svijetu.

Pjenušava vina Kvarnera kušana su u parovima pa su gosti mogli usporediti različite metode, godišta, vinarije. U prvom su paru bili Biser Žlahtine 2017.  Ivana Katunara, brut prirodno biser vino i nedavno nagrađena Žlahtina Gospoja 2017, brut, proizvedena tradicionalnom metodom. Slijedile su dvije različite sorte, ista metoda, ista godišta:  Jarbola, 2017, brut nature OPG-a Ružić proizveden od autohtone sorte jarbole iz okolice Matulja (selo Zvoneće) i  Valomet  žlahtina PZ Vrbnik, 2017, brut.  Treći par su bile dvije žlahtine, isto godište, tradicionalna  metoda, dvije različite vinarije –  San Marino  brut vinarije Pavlomir iz Novog Vinodolskog) te Frajona brut, vinarije Frajona iz Malinske.  Zadnji su par činila dva različita ružičasta vina:  pjenušac Ružica Vinodola, brut  od sorte cabernet sauvignon i pjenušac Valomet extra brut rosé od autohtonih sorti (85% brajdica-tj. plavina; a 25% sansigot tj. sušćan crni, kamenina-hrvatica i debejan).

Svi su proizvođači ponosni na svoja pjenušava izdanja vina, shvaćaju njihovu važnost na eno-gastro sceni, nadaju se da će se sve više autohtonih sorti Kvarnera (mirnih i pjenušavih) naći na vinskim kartama kvarnerskih restorana, a promocija „Pjenušavi Kvarner“ planira otputovati uskoro i u Ljubljanu.    

Pokrovitelj prezentacije bila je Turistička zajednica grada Rijeke i Centar za poljoprivredu i ruralni razvoj Primorsko – goranske županije, odnosno Centar autohtonih proizvoda Primorsko – goranska kašetica. „Kašetica“ je ponudila sir s otoka Krka (sirane Hlam) i s Grobnika (sirane Frankulin). Uz pjenušce i sireve poslužen je i bakarski baškot koji je mnogima izmamio „prustovske uzdahe“ sjećanja na djetinjstvo.

 

O BAŠKOTU

 

*** Baškot je tipičan dvaput prepečeni ili svježi krušni proizvod (vrsta peciva) u obliku koluta koji su u Bakar donijeli ribari iz Chioggie. Nekada se nosio umjesto kruha na duža ribolovna putovanja, a bio je nezaobilazan u brodskoj kuhinji, gdje su baškoti visili na konopcu. Zbog njegove je suhoće mogao trajati i do šest mjeseci te je bio vrlo pogodan za prehranu na dugim puovanjima, a jeo se sa svim tekućinama dostupnima na brodovima (vino, čaj, voda), iako se tradicionalno umakao u crno vino. Kvalitetu

baškota ocjenjivali su tako da bi baškot pustili s određene visine da padne i razbije se. Baškot koji se razbio u više komada bio je bolji. Svaki baškot nije savršenoga prstenastog oblika jer ga proizvodi čovjek, a ne stroj, ali je zbog istog razloga, savršenog, nepromijenjenog okusa. Proizveden je s ljubavlju i toplinom dodira za  uživanje u okusu. Danas je postao i zaštitni znak Bakra, izabran je za službeni suvenir Grada Bakra.

Oduvijek omiljen u primorskom kraju, i danas je vrlo popularan među svim generacijama koje rado navrate u nadaleko poznatu pekarnu „Bakarski baškot“ gdje se svakodnevno proizvodi meki i tvrdi bakarski baškot.***