Hrvatska poljoprivredna proizvodnja pala je za četvrtinu u posljednjih sedam godina unatoč subvencijama od 3,5 milijardi kuna godišnje. Pokrivenost uvoza izvozom je 60 posto, godišnje stvaramo milijardu eura deficita. No, kako nam godišnje dolazi 19 milijuna turista moramo pronaći načine kako da te brojke poboljšamo. Kako osigurati plasman domaćih prehrambenih proizvoda u najznačajnijoj gospodarskoj grani bila je tema panela Hrvatski proizvod za hrvatski turizam, održanoga u sklopu prvoga R&B Weekend festivala u Zagrebu i uz pokroviteljstvo HGK. Tomislava Ravlić, direktorica Sektora trgovine HGK, ističe kako je akcija Hrvatski proizvod za hrvatski turizam nastavak akcije Kupujmo hrvatsko koja traje već dvadeset i dvije godine i kojoj je trebalo čak 18 godina da se pokaže kako su ljudi spremni preferirati domaće proizvode pred onima drugih.
„Ne tako davno omiljeni trend bio nam je odlazak preko granice u Austriju, Italiju ili Mađarsku u šoping, no zahvaljujući ovoj akciji to se promijenilo,“ napominje Ravlić, naglasivši da je okretanje domaćem i autohtonom globalni trend. To je upravo ono što ovom akcijom HGK želi postići, olakšati hrvatskim tvrtkama plasman proizvoda u turizam.
Denis Matijević, direktor konzultantske tvrtke Smarter, ističe kako njegovi proizvodi ulaze u domaće hotele te da su izrazito svjesni izazova u plasmanu domaćih proizvoda. “Problem su nedostatne količine, nemamo lanac prodaje. Hrvatska je geografski izazovna i logistički je izazov slavonske proizvode kratkog roka trajanja plasirati u Dubrovnik,“ napominje Matijević. „Rješenje je horizontalno povezivanje malih proizvođača među onima koji proizvode iste proizvode te vertikalno s lancem distribucije koji će osigurati da taj proizvod dođe do hotela i
restorana. S druge strane i ozbiljno se moramo pozabaviti demografijom jer u nekim našim mjestima više nema tko raditi ono što potičemo”, naglašava Matijević.
Goran Filipović, član Uprave lošinjskih Jadranka Hotela, upozorava kako svaka turistička kompanija u Hrvatskoj nije i hrvatska kompanija i svaka od njih ima svoju strategiju razvoja.
“Mi smo u hrvatskom okruženju postali brend za povezivanje malih proizvođača u našu ponudu. Da bismo to ostvarili, morali smo uložiti puno napora u posljednjih pet godina u naše dobavljače iz našeg najbližeg kruga. Krenuli smo s partnerima s Cresa i Lošinja, no većina njih se bavi iznajmljivanjem apartmana i prave poljoprivredne proizvodnje zapravo nema. Radimo sa 60 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i ostvarujemo s njima 6 milijuna kuna prometa. Kupujemo od hrane do dasaka na kojima prezentiramo hranu, no to je tek pet posto od svega onoga što nam treba”, upozorava Filipović.