Kad je janjetina u pitanju – hrvatski ponos. Uvjereni smo kako od paške ili creske, a tu je negdje i krčka, posebno starobašćanska, bolje na svijetu nema. Moguće, mada čini nam se kao je unazad nekoliko godina najbolja – goranska, ona iz Zelina. Na stranu ukusi i lokalpatriotizam, svaka će od njih osigurati odlični Uskrsni ručak. I to u niz varijanti, od kojih je najčešća, kad se sprema kod kuće, ona u pećnici, s mladim krumpirom. Osim što nam je žao što tako dolazi do nešto većeg isušivanja, jer riječ je o jednom od najfinijih ali i najdelikatnijih mladih mesa, jako ukusno. Još bi bolja opcija bila zapeći ju sa svih strana, ako se priprema ne više od 3 do 4 kilogama buta i rebara, u velikoj padeli te kasnije dodati pojedinih začina, a tu se uistinu može mašti pustiti na volju, te sve zajedno poklopljeno pirjati oko dva sata. U zadnjem se satu dodaju još i krumpiri tako da će se sačuvati svježina, određena vlažnost mesa jer dominantno će na njegovu pripremu utjecati para.
Dobro, priprema će ionako ići kako je tko navikao, nama bi samo bilo drago da tako ne ide s – vinom koje se uz janjetinu konzumira. Na žalost u pravilu je riječ o “nekom bijelom” u koje se obilno pljusne ledene mineralne vode. “Gemišt”. Mada nemamo nešto posebno protiv takvog osvježavajućeg pića kad se samostalno, onako “usput” konzumira, ali nikako ne uz finu, mladu janjetinu. Koja koliko god da je po strukturi nježna, ona je ipak – crveno meso. I nije baš pretjerani ljubitelj bijelih vina. Posebno ne onih “obogaćenih” mineralnom vodom.
Janjetina pripremana na pari, “pola pečena, pola kuhana” obožava rose, ili blaga crna vina, zapravo baš – crvena. Primjerice, jako će se dobro s njom složiti Pavlomirova Ružica vinodola, možda i Adžićeva Santa Lucija, baš kao i određeni mladi cuveei poput Agrolagunine Tere Rosse. U svakom slučaju, lagana rose ili blaga crna vina. Kad su područja Hrvatske u pitanju, svakako Istra i Kvarner, recimo jako je prigodan u takvom sljubljivanju Šipunov, Dobrinčićev Sansigot, te sjeverna Dalmacija, sve bolja vina iz Nadina, Polače ili sa šibenskog područja. Ali ne južnije. Bez daljnjeg, tu je i kutjevački kraj i dakako – Baranja. Adžićev crni pinot ili Josićeva Crna roda, kao i nešto moćniji terani – Coronica, Tomaz, Matošević proizvođači su čija crna vina jako dobro razumiju pečenu janjetinu. Ne ni u kom slučaju teška, u bariku dugo njegovana, crna vina. Nježno crveno meso, nježna crvena vina.
Oni hrabriji mogli bi se pozabaviti i s maceriranim bijelim vinima, primjerice Ipšin sivi pinot je jako izazovan u takvoj kombinaciji, no ipak bismo se zadržali na blažim, nježnijim crnim vinima. Jer baš takva je janjetina, ona na svečanom stolu za Uskrs.
