Na inicijativu Turističke zajednice PGŽ, u dvorcu Stara Sušica, jednom od povijesnih dragulja Gorskog kotara, okupili su se vlasnici 12 goranskih ugostiteljskih objekata. Povod okupljanja bio je Okrugli stol kojeg je osmislila i organizirala županijska turistička zajednica u sklopu Pilot projekta na temu „Razvoj gastronomije u Gorskom kotaru“.
Pozivu Turističke zajednice PGŽ odazvali su se vlasnici restorana Bitoraj, planinarskog doma Arnika, restorana Eva, konobe Volta, restorana Goranska kuća, gostionice Kauzlarićevi dvori, restorana Tron, restorana Risnjak, bistroa Lučice, restorana Bijela ruža, bistroa Breza, te pizzerije Furman.
Dan je započeo goranskim doručkom, a kakav on može biti nego slastan: slana pita od jaja i špeka, „goranski grog“ na bazi biljnog goranskog čaja s dodatkom medice, čaj od koprive, sirup od stolisnika, slatka torta od starog kruha sa cvebama i kava, ali ne obična već šara kava ili šora kava, kako tko već kaže, koja se spravlja na bazi stolisnika, metvice, koprive, majčine dušice, breze, kima te bobica borovnica i malo pelina u koje se umiješa mljevena kava. Nakon doručka, započeo je radni dio, sastanak predstavnika 12 goranskih ugostiteljskih objekata. „Ovo je prva od ukupno tri glavne aktivnosti našeg Pilot projekta kojeg smo pokrenuli zbog strateške važnosti Gorskog kotara za Primorsko-goransku županiju, te prepoznatog gastronomskog potencijala subregije. Okrugli stol organizirali smo kako bi analizirali stanje, razgovarali o elementima planskog i dugoročnog rada s fokusom na edukaciju, međusobno povezali dionike i promociju, te ispitali interes ugostitelja za zajedničkim radom. Svjetski i europski trendovi te iskustva danas jakih gastronomskih destinacija pokazuju da formulu za uspjeh čine fokusiranje na teritorij i terroir, udruženi rad dionika iz privatnog i javnog sektora te edukaciju“, istaknula je direktorica Turističke zajednice PGŽ dr.sc. Irena Peršić Živadinov otvarajući okrugli stol.
Na okruglom stolu se razgovaralo o počecima ugostiteljstva u Gorskom kotaru, jer kuhinja je izričaj načina života, a goranska je kuhinja nastala na konceptu gostionice uz cestu, negdje 1880. godine, koja je nudila jednostavnu, domaću hranu za furmane, šumare, te putnike koji su isprva kočijama u malim grupama dolazili na okrepu putujući prema moru ili pak dublje u kontinent. Tako je bilo do 50-tih godina 19. stoljeća kada je došlo do turističkog zamaha, pojavljuju se velike grupe koje dolaze u Gorski kotar autobusima ali samo prolaze kroza nj jer je to praktično odmorište u kojem će brzo pojesti jedan tanjur na putu prema moru, odnosno planinari koje zanima krajolik. Treća mijena događa se 2000-tih godina kada se pojavljuje cijela jedna nova grupa gostiju koje zanima upravo Gorski kotar, koji nisu putnici namjernici ni prolaznici, ali njima nije dovoljan Gorski kotar kao planinarsko ili izletničko odredište, već žele upoznati teritorij s njegovom kulturom, a njezin je dio kultura stola, ili još uže hrana i piće tog kraja“. I upravo ovdje počinje priča i projekt županijske turističke zajednice, da na bazi terroira, dobre, iskrene i ukusne hrane koja pobuđuje emocije, okupi ugostitelje i poveže ih projektom razvoja gastronomije cijele destinacije.
Kako bi se i praktično pokazalo da Gorski kotar posjeduje specifičnu, autentičnu kuhinju, u blagovaonici dvorca Stara Sušica upriličen je goranski ručak. Pripremio ga je chef Zdravko Tomšić u suradnji s kolegom, chefom Stivenom Vunićem iz restorana Zijavica u Mošćeničkoj Dragi, a ideja objeda bila je kroz 10 malih slijedova predstavili jedno moguće viđenje goranske kuhinje, koristeći namirnice koje su sezonski aktualne, u baštini Gorskog kotara utemeljene, te u povijesnom kontekstu opravdane.
Tako su se na jelovniku Goranskog ručka našla jela u kojima se koriste prepoznatljive goranske namirnice: meso divljači, goranska pastve, zelje, grah, jabuke i kruške, celer, sir škripavac, med i medun, brinjevača, ječam, slanina, gljive. Izvedba jela motive je našla u tradicijskoj kuhinji goranskih domaćica te Austro-ugarskom naslijeđu.
Zaključci Okruglog stola mogu se sažeti riječima da je razvijanje kuhinje s identitetom teritorija, spremnost na udruživanje i dugoročni plan rada na uspostavljanju standarda i definiranju kvalitete ono što treba Gorskom kotaru. Stoga su najavljene i sljedeće dvije aktivnosti pilot projekta: studijsko putovanje u jednu slovensku regiju koja posjeduje niz sličnosti s Gorskim kotarom, a čiji su ugostiteljski koncepti dobar mogući primjer prakse dobrih terroirskih restorana, te radionica o kartama jela i pića kao identifikacijskim dokumentima restorana, ali i alatu prodaje te komunikacije.