SARAJEVO WINE WEEKEND – ambasador pozitivnih promjena

Jubilarni petnaesti rođendan Sarajevo Wine Weekenda dovoljan je razlog da dvoje strastvenih zaljubljenika u vina kao što smo mi sjednu u auto i naprave tristotinjak kilometara do ‘šeher’ Sarajeva. Urešen jesenjim bojama i lišćem koje je poput zlatnih dukata ispadalo sa stabala, po tko zna koji put smo zaključili kako taj grad ima ono nesto, ima dušu.

U prekrasnom ambijentu Doma Armije, koji je svojom Austro-Ugarskom patinom dao dodatni štih glamura, stigli smo na jedan od najvažnijih sajmova u regiji, pa i šire.

Broj od 70 izlagača dovoljno je respektabilan kao i iskustvo od petnaest godina postojanja, kad se od skromne lokalne manifestacije Sarajevo Wine Weekend prometnuo u jedan od događaja godine. Koncept koji je prvotna vizija Armana Galičić, a potom ga je nastavio Amir Beširević, godinama se nadograđivao uvijek iznova osmišljen kako bi zadovoljio i najzahtjevniju vinsku publiku.

Tako smo i ove godine imali čast upoznati posebnu gošću, svjetski poznatu sommelierku Caroline Gilby koja ima titulu Master of Wine, te sa svojim tridesetogodišnjim iskustvom u vinskoj industriji itekako ima što za reći. Čast i privilegij bio je u njenom društvu kušati vina najboljih vinara s ovih prostora. Njeno iskustvo i savjeti uvelike će pomoći u daljnjem razvoju enologije i vinarstva.

Kao na raskršću svjetova na kojem su oduvijek puhali vjetrovi promjena,Sarajevo je ugostio sve svoje susjede i svi su se osjećali opušteno i dobrodošlo. Uz standardno izvrsne slovenske vinare, koji su uvijek suvereno kormilarili vinskim morem pružajući primjer drugima, naše hrvatske vinarije nisu zaostajale. Chardonnay Opoka od Marjana Simčiča ili Rebula Up od Ščureka, jednako kao i Štekarova macerirana Malvazija najbolje pokazuju vještinu tih virtuoza iz podruma.

S druge strane hrvatski vinari u Coronicinoj Gran Malvaziji i Gran Teranu, Kozlovićevoj Malvaziji te u izvarednoj Frankovićevoj Koroni kao i u Rizmanovom St.Michaelu imali su konja za utrku. Bosansko-hercegovačku vinsku scenu kvalitetom svojih vinaitekako vuče vinarija Vukoje iz Trebinja sa svojim Carskim Žilavkama, Selekcijama te netipičnim i izvanrednim Vrancem. Udruga vinara Hercegovine BLAŽ ove su godine nastupili zajedno po uzoru na svjetske vinare što se pokazalo kao pun pogodak. Uz uvijek izvrsne Žilavke i Blatine vinarija Brkić, Škegro, Marijanović, Carska vina, Begić, Buntić, ugodno smo se iznenadili pjenušcem Brocco vinarije Čitluk, kupažom Žilavke i Chardonnaya.

Vinska priča Bosne i Hercegovine širi se i u srednjoj Bosni s vinarijom Povratak te u zapadnoj Bosni na krilima vinarije Jungić.

Moramo spomenuti naše posebno oduševljenje što smo imali priliku kušati vina iz Srbije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore. Uz karakterističnu toplinu i srdačnost ljudi iz tih krajeva,vinarije Bikicki, Kovačević, Lastar, Aleksandrović sa svojim autohtonim sortama Tamjanikom i Prokupcem te orange vinima zaintrigirali su našu znatiželju i pokazali kako žele ići ukorak te biti dio etablirane vinske scene na ovim prostorima.

Bitno je naglasiti koliko su ovakvi događaji potrebni u prvom redu kako bi se proizvođači i kupci, kao i konzumenti našli svi na jednom mjestu te se uz razgovor i vino bolje upoznali. Kada bosanski uštipak ili komad slasne pite zalijete Slovenskom peninom shvatite kako svoje proizvode najbolje možemo ponuditi i plasirati svojim susjedima. Takva platforma sigurno je put u bolju ekonomsko-gospodarsku situaciju koja bi pružila veću sigurnost svim ljudima koji tu žive. Oslobođenje od prošlosti uz demistifikaciju vina kao skupog pića samo za odabrane, put je kojim bi se nadolazeće promjene trebale kretati.

U tom duhu završavamo i ovo svoje izvješće o Sarajevo Wine Weekendu koji kao ambasador promovira i zagovara takve pozitivne promjene na ovim prostorima.

Kultura konzumiranja vina je kultura suvremenog čovjeka i njegovo pravo koje mu pripada kao pripadniku civiliziranog društva današnjice. Bilo da se radi o lokalnim specijalitetima koje smo jeli “Kod Kibeta” ili o “Četiri sobe gospođe Safije” urbanijoj gastro ponudi, sve do izvsnog Međugorskog “Gardensa” kojeg smo posjetili na putu kući, uvjerili smo se da je ono o čemu pričamo i čemu se nadamo itekako moguće.

 

Pišu: Giuliano & Vedrana Dodig