U obitelji u kojoj je umjetnost bila prirodan dio svakodnevice, Petra Bečić odrastala je između crteža, glazbe i ateljea. Kao jedna od šest kćeri vlasnika Roxanicha, njezin se put prirodno razvijao između obiteljskog okruženja i osobnog stvaralačkog izraza, koji nikada nije bio odvojen od života. Danas Petra djeluje kao umjetnica i kreativna direktorica Roxanich hotela i vinarije, gdje oblikuje vizualni identitet brenda i razvija projekte koji umjetnost premještaju iz galerijskog okvira u prostor, proizvod i iskustvo.
Tvoj umjetnički put kreće vrlo rano — od prvih crteža u djetinjstvu do Akademije. Kako bi ga danas sažela kao cjelinu?
Umjetnost je za mene počela jako rano, praktički kroz igru. Od malih nogu bila sam okružena crtanjem, glazbom i kreativnim ljudima, pa je to jednostavno bilo dio mog odrastanja.
U osnovnoj školi počinjem ozbiljnije istraživati različite tehnike i tada se javlja prvi snažniji interes. Srednja škola dizajna interijera donosi novu razinu — crtanje dobiva tehničku dimenziju, učim preciznost, rad u prostoru i razumijevanje forme. To je bilo iznimno vrijedno razdoblje, ali je s vremenom dovelo do zasićenja.
Nakon toga slijedi odmak kroz studij poduzetništva, ali vrlo brzo postaje jasno da me to ne ispunjava. Na predavanjima stalno crtam — i to je bio jasan znak da umjetnost nije nestala, nego samo čeka povratak. Taj povratak na Akademiju bio je svjesna odluka — uz veliku pripremu, mapu radova i jasnu disciplinu. Tada sam shvatila da talent nije dovoljan bez rada.
Kako danas izgleda tvoj proces stvaranja — od inspiracije do slike?
Inspiraciju pronalazim u promatranju. Sve što vidim na neki način ostaje sa mnom — često fotografiram, bilježim kombinacije boja i proučavam njihove odnose. Upravo ti odnosi boja i kompozicija su mi najzanimljiviji i pokušavam ih prenijeti u radove.
Imam atelje u Opatiji, ali često radim i kod kuće, u dnevnom boravku. Radim jednu po jednu sliku, nikada paralelno više njih.
Iza svakog rada stoji vrlo precizna priprema. Svaku sliku unaprijed temeljito promišljam i strukturiram — znam točno što želim napraviti prije nego što počnem slikati. Međutim, sam čin slikanja funkcionira drugačije. Ono što nastane u tom trenutku ne popravljam i ne vraćam se unatrag kako bih nešto “usavršila”; moj način rada i tehnika to jednostavno ne dopuštaju.
U toj granici između potpune kontrole na početku i nemogućnosti naknadne intervencije pronalazim slobodu. Upravo zato što se ne mogu vratiti unatrag, dopuštam si potpunu slobodu u trenutku.
Danas si kreativna direktorica u Roxanichu. Kako je došlo do spajanja umjetnosti i brenda kroz tvoje projekte?
To se razvilo prirodno kroz vizualni identitet vinarije i hotela. Jedan od ključnih projekata bio je rebranding vinskih etiketa 2021. godine, gdje sam u suradnji s branding agencijom Brand New World radila redizajn 20 etiketa.
Vina su podijeljene u tri kolekcije. First Roses donosi svježinu i razigranost kroz lokalne inspiracije. Sorelle nastaje iz jedne slike razlomljene na dijelove — svako vino nosi ime jedne od šest sestara i unikatni segment te slike, pa svaka etiketa postaje dio šire priče. Philosophy, treća kolekcija povezana je s arhitekturom i identitetom same vinarije.
Tvoji radovi nisu prisutni samo na etiketama, već i u prostoru hotela. Kako izgleda ta integracija umjetnosti u fizički ambijent?
Da, radovi su integrirani u sam prostor vinarije i hotela. Nalaze se među sanducima vina i daju prostoru jednu galerijsku dimenziju. Taj spoj umjetnosti i ambijenta čini prostor posebnim i živim, a istovremeno ga otvara i za različite evente i iskustva. Umjetnost tako prestaje biti odvojeni objekt i postaje dio svakodnevnog kretanja kroz prostor.
Jedan od najambicioznijih projekata je Braid x Roxanich. Što ga čini posebnim?
Braid x Roxanich je moj prvi digitalni umjetnički projekt koji spaja tradicionalnu umjetnost s inovativnom snagom blockchaina i kriptovalute. Cijela kolekcija od 1111 digitalnih umjetnina rasprodana je na platformi gamma.io u manje od tri minute.
Svaka od 1111 umjetnina nosi moj prepoznatljiv stil i snažan emotivni sloj. Koncept je zamišljen kao metaforička pletenica — gdje se prepliće povijesno umijeće tkanja s kompleksnošću blockchain tehnologije. Kasnije je taj vizualni jezik prenesen i na limited edition etikete vina, čime se projekt proširio i u fizički svijet.
U Roxanichu vodiš i Wine & Paint radionice. Kako one funkcioniraju?
Radionice su osmišljene tako da sudionici prvo prolaze kroz vinariju, a zatim stvaraju vlastitu sliku koristeći tehniku kojom i sama radim uz kušanje tri etikete vina. Nije riječ o reprodukciji tuđih radova, nego o osobnom izrazu — svatko odlazi s nečim svojim. Ideja je spojiti vino, prostor i stvaranje u jedno iskustvo.
Razgovor s Petrom bio je doista inspirativan i otvorio pogled na umjetnost koja ne ostaje zatvorena u formi, nego se neprestano širi — u prostor, u proizvod i u iskustvo. Želimo joj sreću na svim budućim putevima stvaranja, kojih, sudeći prema svemu, neće nedostajati.