Nakon godina provedenih u velikim gradovima i svijetu tehnologije, Deni Sebastian Eferl odlučio je usporiti. Umjesto novih poslovnih sastanaka, užurbanih ulica i života između aviona i ekrana, odabrao je šumu, tišinu i malu drvenu kuću. Tako je nastao The Nook – posebno mjesto u Sloveniji koje nije zamišljeno kao još jedan smještaj za odmor, već kao prostor u kojem se na nekoliko dana možete maknuti od svega.
Deni je do The Nooka stigao pomalo neočekivanim putem. Život ga je vodio od Beča, gdje je studirao i započeo karijeru u diplomaciji, preko Tuluma u Meksiku, gdje je s bratom razvijao tehnološku platformu, do Miamija, u kojem je godinama gradio uspješnu tvrtku. I upravo je ondje, usred poslovnog uspjeha, shvatio da mu nedostaje ono što se danas čini sve vrjednijim – mir, priroda i vrijeme za sebe.
Iz te potrebe nastala je ideja o The Nooku, maloj kući skrivenoj među drvećem, koju je Deni u početku zamislio samo kao privatno utočište za sebe, obitelj i prijatelje. Danas u nju dolaze gosti iz cijelog svijeta, tražeći upravo ono zbog čega ju je i sam poželio – nekoliko dana bez žurbe, ekrana i gradske buke.
A kako je od života u Beču, Tulumu i Miamiju stigao do male kuće usred slovenske šume, ispričao nam je sam Deni.
„Da me je prije deset godina netko pitao gdje se vidim danas, vjerojatno nikada ne bih rekao da ću graditi malu drvenu kuću usred šume u Sloveniji. Moj život tada izgledao je potpuno drugačije.
Rođen sam u Sloveniji, ali sam odrastao i studirao u Beču. Tamo sam započeo svoju profesionalnu karijeru, između ostalog radeći u Veleposlanstvu Republike Slovenije kao osobni asistent tadašnjeg veleposlanika dr. Andreja Rahtena, kojeg i danas smatram jednim od svojih najvažnijih mentora. Diplomacija me naučila disciplini, odgovornosti i važnosti odnosa među ljudima, ali osjećao sam da me vuče nešto drugo.
Tijekom pandemije preselio sam se u Tulum u Meksiku, gdje sam s bratom počeo razvijati aplikaciju Tabler. Dok je velik dio svijeta bio zatvoren, Tulum je još uvijek živio relativno normalno, što nam je omogućilo da novu ideju testiramo u stvarnom okruženju. Nakon toga preselio sam se u Miami i sljedeće četiri godine gotovo u potpunosti posvetio razvoju tvrtke.
Ono što je započelo kao mala ideja s vremenom je preraslo u platformu s više od dva milijuna korisnika. To je bilo nevjerojatno iskustvo koje me naučilo poduzetništvu, razvoju proizvoda, vođenju timova i stvaranju nečega što koriste milijuni ljudi. Ali istovremeno sam shvatio da uspjeh ima i svoju drugu stranu.
Kada si svakodnevno fokusiran na rast, rezultate i sljedeći cilj, vrlo lako izgubiš kontakt sa samim sobom. Primijetio sam da nestaje moja kreativnost i da način života u Miamiju više nije ono što želim. Nedostajao mi je mir. Nedostajala mi je priroda. Trebalo mi je mjesto gdje mogu usporiti, razmišljati i ponovno pronaći inspiraciju.
Tada sam shvatio nešto vrlo jednostavno – danas svoj posao mogu raditi gotovo bilo gdje. Nisam više morao živjeti u velikom gradu da bih stvarao velike projekte. Upravo su mi priroda i tišina ponovno vratile kreativnost.
Zanimljivo je da The Nook nije bio moj prvi projekt u svijetu smještaja. Još dok sam živio u Miamiju počeo sam razvijati male kuće u prirodi. Prvo je nastao The Lodge uz vulkansko jezero u Gvatemali, zatim The Haven na jednom osamljenom hrvatskom otoku. Kroz te projekte naučio sam koliko arhitektura može biti snažna kada ne dominira prirodom, nego postane njezin dio.
Zato danas često kažem da se zapravo nisam toliko promijenio. U tehnologiji sam stvarao korisnička iskustva kroz aplikacije, a danas stvaram iskustva kroz prostore. Razlika je samo u tome što ljudi sada umjesto ekrana doživljavaju šumu, tišinu i prirodu.
Kada sam se počeo vraćati bliže Sloveniji, rodila se ideja o The Nooku. Iskreno, u početku ga nisam planirao iznajmljivati. Želio sam stvoriti mjesto za sebe, svoju obitelj i prijatelje. Mjesto gdje ćemo pobjeći od svakodnevice.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pronalaženje prave lokacije trajalo je gotovo četiri godine. Perfekcionist sam i nisam tražio samo lijep komad zemlje. Tražio sam osjećaj. Bili su mi važni pogled, privatnost, izvor vode, pristup, ali prije svega energija prostora. Kada sam prvi put stao na to zemljište, znao sam da sam ga pronašao.
Zanimljivo je da kuću nisam projektirao unaprijed. Prvo sam pronašao prirodu, a tek onda dopustio da ona diktira gdje će kuća stajati, kako će biti okrenuta i gdje će biti prozori. Želio sam da izgleda kao da je oduvijek bila dio šume, a ne nešto što je u nju nasilno postavljeno.
Gradnja nije bila nimalo jednostavna. Budući da se kuća nalazi usred šume, kamioni nisu mogli doći do nje. Dio materijala dovozili smo traktorima i terenskim vozilima, a velik dio morali smo doslovno nositi rukama. Moj poslovni partner i prijatelj Uroš Apostolović i ja gotovo smo svakodnevno pronalazili nova rješenja za probleme koje nismo mogli unaprijed predvidjeti.
Ali upravo su ti izazovi projektu dali posebnu vrijednost. Kada danas pogledam kuću, znam koliko se rada krije iza svakog detalja. Od samog početka bilo mi je važno koristiti prirodne i lokalne materijale. Fasada je izrađena od borovine, terase od lokalne smreke, a unutrašnjost skriva mnoge elemente s pričom. Stol u dnevnom boravku izrađen je od korijena stabla trešnje, a u kuću su ugrađene i više od sto godina stare grede spašene iz stare slovenske farme.
Za mene održivost nije samo pitanje materijala, nego načina razmišljanja. Graditi samo ono što je potrebno, koristiti ono što priroda nudi i stvarati nešto što će s godinama izgledati još prirodnije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Danas u The Nook dolaze gosti iz cijelog svijeta. Najviše ih dolazi iz Austrije, Njemačke i Nizozemske, ali imali smo goste i iz SAD-a te Indije. Većina ostaje tri ili četiri dana, ali razlog njihova dolaska gotovo je uvijek isti. Ne traže luksuz u klasičnom smislu. Traže mir.
Žele odložiti telefon, usporiti i barem na nekoliko dana odmoriti glavu. Mislim da upravo u tome leži budućnost turizma. Ljudi više ne traže samo destinaciju, nego osjećaj. Žele pobjeći iz betonske džungle, udaljiti se od gužve i ponovno pronaći sebe.
Posebno primjećujem da takve odmore često biraju parovi. U svakodnevnom životu, između posla i obaveza, lako zaboravimo koliko je važno jednostavno provoditi vrijeme zajedno. Ponekad nekoliko dana u prirodi može vratiti ono što se u užurbanom životu polako izgubilo.
Jedan od najdražih dijelova cijele priče svakako su naše ovce. One su postale pravi zaštitni znak The Nooka. Gosti ih često upoznaju već uz prvu jutarnju kavu jer vrlo dobro znaju da se na terasi gotovo uvijek pronađe pokoji komadić kruha. Doručak se vrlo brzo pretvori u zajednički doručak s ovcama.
Ljudi ih fotografiraju, promatraju satima i često kući odnesu više fotografija ovaca nego same kuće. To mi uvijek izmami osmijeh.
Vjerujem da Slovenija ima nevjerojatan potencijal za ovakav oblik butik turizma. Ne trebamo graditi više, nego kvalitetnije. Imamo prirodu kakvu mnoge zemlje mogu samo poželjeti, a naš je zadatak sačuvati je i stvarati projekte koji će biti dio nje, a ne njezin teret.
Moja vizija tu ne završava. Želim urediti mali vrt u kojem će gosti sami brati svježe povrće i začinsko bilje. Trenutno razvijam i novi projekt – minimalističku kuću koja će koristiti sunčevu energiju, grijati se na drvo i imati samo onu tehnologiju koja je zaista potrebna.
Jer na kraju sam shvatio da najveći luksuz nije imati više. Najveći luksuz je imati dovoljno. Dovoljno mira. Dovoljno vremena. Dovoljno prirode. I mjesto na kojem možeš ponovno čuti vlastite misli.“
Foto: The Nook