Netflixova najnovija rom-kom adaptacija bestseller romana Emily Henry, People We Meet on Vacation, naizgled donosi laganu priču o putovanjima, ali ispod površine skriva puno dublju emotivnu dilemu koja je svima itekako poznata.
Film prati Poppy i Alexa — dvoje potpuno različitih ljudi koje spaja neobično, dugogodišnje prijateljstvo. Ona je energična, znatiželjna i uvijek u potrazi za novim iskustvima, dok je on povučen, racionalan i sklon rutini. Ipak, već deset godina imaju jednu tradiciju koje se ne odriču: svako ljeto zajedno odlaze na godišnji odmor. Ta putovanja postaju njihova mala kapsula izvan stvarnog života, prostor u kojem se brišu pravila, ali i granice koje nikada nisu jasno definirali.
Film se velikim dijelom odvija retrospektivno, kroz niz ljetovanja koja iz godine u godinu sve jasnije pokazuju kako se prijateljstvo i ljubav počinju ispreplitati. Pogledi traju predugo, dodiri nisu sasvim slučajni, a neizgovorene rečenice vise u zraku. Upravo ta nedorečenost stvara onaj poznati, gotovo platonski odnos kakav je većina nas barem jednom doživjela — najčešće u tinejdžerskim ili ranim dvadesetima, kada emocije nisu jasne, ali su zato intenzivne.
Paralelno s tim uspomenama, film nas vraća u sadašnjost, gdje se Poppy i Alex pripremaju za ponovni susret nakon godina tišine, propuštenih prilika, različitih veza i pogrešnih izbora. Vrijeme je učinilo svoje, ali osjećaj da je nešto ostalo neriješeno ne nestaje tako lako. Upravo u tom kontrastu između onoga što je moglo biti i onoga što jest, film pronalazi svoju emotivnu snagu.
Dodatni razlog za gledanje svakako je i Lucien Laviscount, poznat po ulozi u seriji Emily in Paris, koji se pojavljuje u sporednoj, ali vrlo primjetnoj ulozi — a za mnoge gledatelje to će već biti sasvim dovoljan motiv da kliknu “play”.
People We Meet on Vacation možda nije film koji će ući u povijest romantičnih komedija niti onaj o kojem ćemo govoriti godinama kasnije. No objavljen početkom siječnja, dolazi u savršenom trenutku. To je film stvoren za ušuškane, hladne zimske večeri, kada svi potajno maštamo o bijegu, ljetu, moru i — barem filmskom — happy endu kakav možda sami nismo imali. I ponekad je upravo to više nego dovoljno.
Foto: Netflix