Svaka od nas nosi u sebi malu verziju sebe – onu djevojčicu koja je sanjarila, bojala se i vjerovala da svijet skriva beskrajne mogućnosti. Ponekad se pitamo: bi li ta mala “ja” bila ponosna na ono što smo danas postale?
Sanjari i strahovi
Mala “ja” vjerovala je da snovi uvijek mogu postati stvarnost, ako ih dovoljno jako želiš. Danas znamo da život nije uvijek bajka. Postoje trenuci sumnje, straha i neizvjesnosti. Ali upravo ti trenuci oblikuju nas – učvršćuju naš karakter i pokazuju koliko zapravo možemo. Svaki pad, svaki uspjeh, svaki mali korak unaprijed – to je putovanje koje gradi osobu koja danas sjedi ovdje.
Odabiri koji oblikuju život
Kad se suočavamo s važnim životnim odlukama, često razmišljamo o tome što će reći drugi: hoće li naš izbor izgledati dovoljno uspješno, dovoljno ozbiljno, dovoljno ambiciozno?
No rijetko se pitamo nešto mnogo važnije: bi li mala “ja” bila ponosna?
Ovo pitanje pomaže da donesemo odluke iz srca, a ne samo iz straha od tuđeg mišljenja. I ponekad je upravo taj unutarnji kompas najbolji vodič kroz život.
Hrabrost u malim stvarima
Hrabrost nije odsutnost straha – hrabrost je odlučnost da koračaš naprijed unatoč njemu. Ponekad zaboravljamo koliko smo jake. Hrabrost nije samo velika odluka ili spektakularni uspjeh – ona se krije u svakodnevnim izborima: ustati kad nas život sruši, nastaviti sanjati kad se činilo da nema smisla, voljeti sebe čak i kad sumnjamo.
Zahvalnost maloj sebi
Mala “ja” bi prepoznala moju ustrajnost. Mala “ja” bi bila ponosna na hrabrost. I možda bi se i nasmijala – tim trenucima kada smo mislile da ne možemo, a ipak smo ustale. To je ono što stvarno znači impresionirati svoju unutarnju djevojčicu: ne ispuniti sve snove, nego živjeti život s integritetom, hrabrošću i ljubavlju prema sebi.
Impresionirati malu sebe ne znači ostvariti svaki san koji smo imale kao djeca. To znači biti hrabra, ustrajna i dovoljno prisutna u vlastitom životu da vidiš koliko si već postigla. A ponekad, dovoljno je i stati na trenutak, osmjehnuti se i reći: “Hej, mala ja – mislim da bi bila ponosna.”