U posljednjih 25 godina broj djece s poremećajem iz spektra autizma (ASD) naglo raste. Danas se u SAD-u procjenjuje da jedno od 31 djeteta ima autizam, dok je krajem 1990-ih dijagnozu imalo tek jedno na 150 djece. Što stoji iza tog dramatičnog porasta – jesu li djeca doista sve češće autistična ili ih samo bolje prepoznajemo?
Što je autizam?
Autizam nije jedna bolest, nego čitav spektar razvojnih poremećaja. Zajedničke su poteškoće u socijalnoj komunikaciji, specifični obrasci ponašanja i razmišljanja te širok raspon ozbiljnosti simptoma – od blagih poteškoća u razumijevanju socijalnih signala do teških oblika uz nemogućnost govora. Dijagnoza se postavlja klinički, promatranjem ponašanja i razgovorom s roditeljima, a ne laboratorijskim testom.
Genetika: stotine gena u igri
Autizam je prvenstveno neurobiološki poremećaj s vrlo složenom genetskom podlogom. Znanstvenici su dosad povezali stotine gena s autizmom – puno više nego što se pretpostavljalo prije tridesetak godina. Osim naslijeđa, važnu ulogu imaju i nasumične mutacije koje nastaju tijekom razvoja zametka.
Okolišni čimbenici: dodatni sloj kompleksnosti
Genetika nije cijela priča. Istraživanja pokazuju da određeni čimbenici okoliša mogu povećati rizik, osobito ako dijete već ima genetsku predispoziciju. Među njima su:
-
onečišćenje zraka i izloženost toksinima,
-
virusne infekcije u trudnoći,
-
starija dob roditelja, osobito očeva,
-
prijevremeni porod i niska porođajna težina.
Ovi čimbenici sami po sebi ne uzrokuju autizam, ali u kombinaciji s genetikom mogu povećati vjerojatnost razvoja poremećaja.
Paracetamol u trudnoći – otvorena pitanja
Jedan od lijekova pod povećalom je paracetamol. Neka istraživanja pronašla su poveznicu između česte uporabe paracetamola u trudnoći i povećanog rizika od autizma ili ADHD-a. Međutim, velika švedska studija iz 2024. pokazala je da se taj učinak gubi kada se usporede braća i sestre – što upućuje na važniju ulogu genetike i zdravstvenog stanja majke. Stručnjaci zato preporučuju razborito korištenje: najmanju učinkovitu dozu i što rjeđe.
Cjepiva i autizam – zabluda koja je razjašnjena
Teorija da cjepiva uzrokuju autizam znanstveno je pobijena. Velike populacijske studije u Danskoj i SAD-u nisu pronašle nikakvu povezanost između cjepiva i autizma. Stručna zajednica danas je jednoglasna – cjepiva nisu uzrok porasta dijagnoza.
Zašto onda bilježimo nagli rast?
Stručnjaci ističu tri ključna razloga:
-
Promjene u definiciji autizma – od 1980. spektar se širi, a 2013. sve je objedinjeno u jednu dijagnozu.
-
Veća svijest i ranije prepoznavanje – pedijatri provode probire, a roditelji brže reagiraju.
-
Utjecaj društvenih mreža – TikTok, YouTube i forumi pomogli su milijunima ljudi prepoznati simptome i potražiti dijagnozu.
Podaci pokazuju da se broj težih oblika autizma blago povećava, dok su blaži porasli znatno brže – što potvrđuje da je velik dio rasta rezultat bolje dijagnostike.
Složenija biologija nego što smo mislili
Većina stručnjaka smatra da današnji porast prvenstveno odražava bolju svijest i širu definiciju autizma. No, ne isključuje se mogućnost da se učestalost doista povećava, s obzirom na promjene u okolišu.
Kako ističu istraživači, biologija autizma daleko je složenija nego što se nekad mislilo. Iako cjepiva nisu uzrok, a paracetamol ostaje tema rasprave, jasno je da je autizam rezultat složene interakcije genetike i okoliša – bez jednostavnog odgovora.
Foto: Canva
Izvor: Hina