Čimpanze u divljini svakodnevno popiju ekvivalent jednog do dva pića – ali kroz fermentirano voće, a ne čašu vina. Novo istraživanje otkriva da je alkohol tisućama godina prirodan dio prehrane primata.
Čimpanze
Evolucijski korijeni ljudske ljubavi prema alkoholu nisu poznati, odnosno, nije poznato kada je točno nastala naša ljubav prema piću. Godine 2004. autori Robert K. Dudley i Dustin Stephens postavili su “Hipotezu o pijanom majmunu” koja postulira da su primati (uključujući naše pretke) evolucijski razvili sklonost prema mirisu i okusu etanola jer fermentirani plodovi signaliziraju energetski bogatu, zrelu hranu.
Prema njima, niske koncentracije etanola u fermentiranom voću nisu štetne, nego mogu služiti kao pouzdani kemijski znak da je voće kalorično i hranjivo. Nadalje, evolucijski pritisak kroz milijune godina mogao je oblikovati metaboličku toleranciju na etanol i bihevioralnu privlačnost prema njemu. Ljudska konzumacija alkohola u modernom društvu tumači se stoga kao produžetak tog drevnog obrasca, ali u kontekstu industrijske proizvodnje i visoko koncentriranih pića taj evolucijski mehanizam postaje rizičan i može dovesti do ovisnosti.
Drugim riječima, glavna tvrdnja autora je da privlačnost alkoholu nije kulturni slučaj, nego adaptivna osobina utemeljena u prehrambenim navikama primata. Od 2004. do 2025. ova teza nije testirana eksperimentom, stoga je bila kontroverzna, no njezina kontroverznost ima više veze s ljudskom konzervativnošću nego inherentnim postulatima same teze. Umjesto da testiraju koliko zapravo fermentiranog voća primati pojedu dnevno, drugi znanstvenici radije su nijekali tezu nego jednostavno osmislili eksperiment.
Koliko fermentiranog voća dnevno pojedu primati?
Međutim, 20 godina kasnije, teza je napokon testirana i objavljena ovoga tjedna u časopisu New Science Advances. Kako bi provjerili koliko alkohola zapravo unose, znanstvenici su izmjerili postotak etanola direktno u plodovima koje jedu čimpanze. Postavili su ključno pitanje: unose li divlje čimpanze u svojoj prehrani značajne količine etanola i kakve posljedice to ima za njihovo ponašanje i evoluciju.
Ovo je prvo istraživanje koje kvantificira konzumaciju etanola u prehrani divljih čimpanzi. Ovakav izravan, kvantitativni uvid u prehranu čimpanzi predstavlja prvi sustavan dokaz navika koji su dosad ostali hipotetski. Ovim istraživanjem osigurana je činjenicama utemeljena podloga za raspravu o evoluciji ljudske privlačnosti alkoholu. Glavni autori su Robert Dudley, autor originalne hipoteze i njegov doktorand Aleksey Maro.
Čimpanze se pretežno hrane zrelim, šećerom bogatim plodovima, a zreli plodovi mogu spontano fermentirati i sadržavati male količine etanola. Prva mjerenja sadržaja etanola u voću dostupnom čimpanzama u njihovom izvornom afričkom staništu pokazuju da životinje lako mogu konzumirati ekvivalent više od dva standardna alkoholna pića svaki dan, prema istraživačima sa Sveučilišta Kalifornija u Berkeleyu.
Nije jasno traže li aktivno voće s visokim udjelom etanola, što je obično zrelije voće s više šećera za fermentaciju. No, dostupnost etanola u mnogim vrstama voća koje inače jedu sugerira da je alkohol redoviti dio njihove prehrane i vjerojatno je bio dio prehrane naših ljudskih predaka.
“Na svim lokacijama, mužjaci i ženke čimpanza konzumiraju oko 14 grama čistog etanola dnevno u svojoj prehrani, što je ekvivalent jednom standardnom američkom piću”, rekao je diplomski student UC Berkeleyja Aleksey Maro s Odjela za integrativnu biologiju i drugi autor studije. “Kada se prilagodi tjelesnoj masi, budući da čimpanze teže oko 40 kilograma u usporedbi s tipičnim čovjekom od 70 kilograma, to se penje na gotovo dva pića”.
“Standardno piće” u SAD-u sadrži 14 grama etanola, bez obzira na veličinu tijela potrošača, iako je u većem dijelu Europe standard deset grama.
I nisu samo primati; i ptice vole ‘cugnuti’
Autori su testirali 21 vrstu voća na dva lokaliteta Nacionalni park Ngogo u Ugandi i Taï u Obali Bjelokosti. Primati jedu 4,5 kilograma voća dnevno, a voće čini 3/4 njihove prehrane. Drugim riječima, čimpanze jedu pet do deset posto svoje tjelesne težine dnevno u zrelom voću, tako da čak i niske koncentracije daju visoku dnevnu ukupnu količinu – značajnu dozu alkohola.
“Konzumiranje voća događa se tijekom cijelog dana i čimpanze ne pokazuju očite znakove opijenosti”, kazao je Maro. Zapravo, da bi se napile, čimpanze bi morale pojesti toliko voća da bi im se želudac napuhao. Ali, kronična izloženost niskim razinama sugerira da su zajednički preci ljudi i čimpanza – našeg najbližeg živog rođaka među majmunima – također bili svakodnevno izloženi alkoholu iz fermentirajućeg voća, hranjive tvari koja nedostaje u prehrani čimpanza u zatočeništvu i mnogih ljudi danas.
“Čimpanze konzumiraju sličnu količinu alkohola kao što bismo mi konzumirali da smo svakodnevno jeli fermentiranu hranu”, kazao je Maro. “Ljudska privlačnost prema alkoholu vjerojatno je proizašla iz ove prehrambene baštine našeg zajedničkog pretka s čimpanzama”.
Niz istraživanja tijekom posljednjih godina pokazao je da nisu samo čimpanze sklone alkoholu: od čimpanza u Gvineji Bisau i paukolikih majmuna u Panami do lorisa i aye-ayeja u zatočeništvu, sve su češće zabilježene scene konzumacije fermentiranih plodova i mjerljivi tragovi alkohola u organizmu.
Dudley i suradnici proširili su istraživanje i na ptice, kod kojih je također pronađena prisutnost metabolita etanola, što ukazuje da je unos alkohola u prehrani široko rasprostranjen među životinjama koje jedu voće i nektar.
Prema Dudleyju, miris etanola životinjama može signalizirati energetski bogatu hranu, dok njegova konzumacija potencijalno donosi i dodatno zadovoljstvo ili socijalne koristi. On zaključuje da ljudska privlačnost i zloupotreba alkohola vjerojatno imaju duboku evolucijsku osnovu te zahtijevaju daljnja sustavna istraživanja.
Izvor: Hina