Pješačenje je samo po sebi ekološki prihvatljivo. Jasno je da što više vremena provedemo u šetnji, manje ga potrošimo na izgaranje goriva u automobilu ili drugom prijevoznom sredstvu. Važno je i što ovakvom aktivnošću više nego tradicionalnim odmorom podupiremo lokalno gospodarstvo.

Posjetitelji, naime, ostavljaju novac u ruralnim područjima kroz koja prolaze, često spavaju u eko-certificiranim kolibama koje se pridržavaju pravila o racionalnom korištenju energije i materijala te pridonose očuvanju okoliša. Neke od primjera možemo naći u Francuskoj, mjesta kao što su La Belle Verte Ecolodge i Vit Tel Ta Nature predana su održivosti: imaju solarne panele, sustave za prikupljanje kišnice i ne koriste pesticide.

Praćenje bioraznolikosti i revitalizacija zajednica

Jedna od prednosti pješačkog odmora o kojoj se ne govori često, doprinos je praćenju bioraznolikosti. Planinare se potiče da organizacijama za očuvanje prirode prijave opažanja divljih životinja i biljnih vrsta što mogu biti korisne informacije istraživačima.

Napori u praćenju bioraznolikosti neprestano se suočavaju s izazovima i to postaje egzistencijalna prijetnja mnogim vrstama – i bioraznolikosti općenito. Dva su glavna problema (u čemu planinari i šetači koji dobrovoljno pridonose mogu djelomično pripomoći): nedovoljni resursi i fragmentirani podaci. Na šetnji Camino de Santiago, primjerice, mogu se opaziti bijele rode, vidre i srne što pomaže u očuvanje tih vrsta.

Prolazeći hodočasničkom stazom, poput portugalske obalne rute, planinari bivaju uronjeni u povijesni put. Mjesta svjetske baštine UNESCO-a imaju velike koristi od ovih prolaznika, osobito ona manja, a to može donijeti dodatni prihod i pozornost društvenih medija. Ekonomski rezultati potvrđuju navedeno, a poznate rute pridonose BDP-u na velikom dijelu sjevera zemlje.

To je tim važnije jer jug prednjači kada je riječ o prihodima od turizma, a očita je i velika razlika s obzirom na odmarališta i destruktivnost turističke izgradnje. Razmislimo li o zemljama poput Bugarske i Rumunjske, koje povijesno nisu imale mnogo koristi od turizma, a danas su rute postavljene na aplikacijama kao što je All Trails, jasno je da to u ove regije dovodi mnoge ljubitelje prirode, time i njihov novac.

U svojoj srži hodanje je veza, kako s prirodom tako i s drugima. Pješačke rute su važne jer su zajedničke, a ne izolirane te postaju simbol širih nastojanja da svoje vrijeme, novac i pažnju trošimo svjesnije.

Nacionalni park Teide na Tenerifima

Jug Europe, međutim, priča sasvim drugačiju priču. Donosimo primjer jedne od najpoznatijih španjolskih prirodnih znamenitosti koja postaje žrtva vlastitog uspjeha dok poznati ekolog upozorava da nadležni ne reagiraju na devastaciju prirode od strane turista.

Nacionalni park Teide, smješten u srcu Tenerifa, nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine i jedna je od najpoznatijih znamenitosti Španjolske. Turistička zajednica Tenerifa tvrdi da je Teide najposjećeniji nacionalni park u Europi navodeći da ga je 2022. posjetilo više od četiri milijuna ljudi što je rast od 40 posto u odnosu na 1996. godinu.

Stoga ne iznenađuje da skupina za zaštitu okoliša s Kanara vjeruje kako park postaje žrtva vlastitog uspjeha. Ovamo svakodnevno dolaze brojni posjetitelji kako bi uživali u očaravajućem panoramskom pogledu na okolicu otoka i Atlantski ocean.

No, zaklada Telesforo Bravo – Juan Coello, znanstvena skupina i kanarski ekolog, kritizira turiste zbog skretanja s označenih staza, penjanja na krhke stijene pa čak i uzimanja vulkanskog kamenja kako bi ga ponijeli kući kao suvenir. Masovnim dolascima također uzrokuju velike gužve čime ometaju lokalno stanovništvo. Godišnje na ovo područje pristiže oko 500.000 automobila, a stotine vozača nepropisno parkira.

Ti su prizori za Coella posljedica lošeg upravljanja turizmom. U nedavnoj objavi na društvenim mrežama napisao je: “Ovo je skandal i sramota. Ako je ovo krunski dragulj naših zaštićenih područja, zamislite stanje ostalih. Većina je jednako loša, ili još gora”.

Prozvao je Otočno vijeće Tenerifa (Cabildo de Tenerife) jer dopušta i promiče omasovljavanje i uništavanje onoga što oni sami nazivaju “draguljem zaštićenih prirodnih prostora Tenerifa”. Također je objavio slike i videozapise koji pokazuju problem s parkiranim automobilima, snimke ljudi kako se penju uz formacije vulkanskih stijena i fotografiraju, te snimku žene za koju se čini da sakuplja kamenje.

Ekologa najviše zabrinjava neprovođenje pravila što može dovesti do stvaranja nepovratne štete. “Problem nije samo broj posjetitelja, već nepostojanje bilo kakve stvarne volje da se ovo mjesto zaštiti. Nema nikoga tko je voljan provoditi pravila ili popraviti ovu katastrofu”, napisao je Coello na društvenim mrežama.

Nekoć mediteranski raj, danas otok smeća i štakora

Comino je otočić nedaleko obale Malte u prošlosti slavljen kao jedno od najljepših odredišta Sredozemlja, no stručnjaci za zaštitu prirode poručuju kako sada očajnički treba intervenciju. Nekoć mediteranski raj, danas dnevno preplavlja 10.000 turista što dovodi do rastuće ekološke krize.

Popularnosti je pridonijelo njegovo pojavljivanje u holivudskim filmovima kao što su Troja i Grof Monte Cristo. Društveni mediji su to dodatno pojačali. Međutim, životinjski svijet Comina zbog ogromnog broja turista koji se ovamo slijevaju sada je u opasnosti. Mark Sultana, izvršni direktor organizacije BirdLife Malta govorio je o problemu za The Telegraph, nazivajući ga potpunom “katastrofom”.

“Kada imate 10.000 ljudi na otoku, stvara se buka, gazi se vegetacija, a tu je i sav otpad koji nastaje što je veliki problem”, rekao je. Sve veći problem otpada nije samo estetski problem. Odbačena hrana i smeće doveli su do porasta populacije štakora koja predstavlja značajnu prijetnju osjetljivom ekosustavu Comina. “Sada postoji najezda glodavaca. Štakori se spuštaju u jazbine ptica i jedu jaja. Love i guštere”, dodao je Sultana.

Položaj ovog otoka na ključnoj migracijskoj ruti između Afrike i Europe nekada ga je činio utočištem za ptice, ali nekontrolirani rast turizma dovodi divlji svijet u opasnost. Unatoč negodovanju stručnjaka za zaštitu prirode, vlasti su poduzele malo konkretnih koraka da poprave situaciju. Studija naručena prije nekoliko godina kako bi se procijenio kapacitet posjetitelja otoka nikada nije objavljena, a neki su tvrdili da je vlada zataškavala činjenice.

Organizatori putovanja nastavljaju reklamirati Comino kao netaknuti raj, s malo truda kako bi educirali posjetitelje o potrebi njegovog očuvanja. Jedna recenzija koja se može pročitati na platformi TripAdvisor istaknula je oštar kontrast između očekivanja i stvarnosti.

“Odbacili su nas na otok Comino na četiri sata… Bio je potpuno pust – vrlo slikovito i lijepo, ali cijeli je otok bio zatrpan smećem. Vidjeli smo čak štakore kraj smeća, a kasnije smo čitali napise o tome kako uništavaju ugroženu vrstu ptica na otoku. Bilo je jako razočaravajuće i tužno”, naveo je jedan nezadovoljni posjetitelj.

Malteška zaklada za okoliš pozvala je na hitne reforme kako bi se ovaj prostor zaštitio. Aktivisti upozoravaju da bi bez neposredne intervencije jedan od najljepših mediteranskih otoka mogao biti trajno oštećen uslijed masovnog turizma.

Europa se okreće ekologiji i održivosti

Na sjeveru Europe stvari su mnogo drugačije. U vrijeme povećane potražnje za smještajem koji uzima u obzir važnost očuvane prirode, većina destinacija na sjeveru kontinenta usvaja ekološki prihvatljive inicijative. U globalnom pokretu održivog turizma ističu se Francuska, Njemačka i Švedska, države u kojima se uvode mjere koje promiču odgovoran i ekološki prihvatljiv turizam minimiziranjem emisija CO2 od strane posjetitelja.

Diljem Europe, osim toga, postaju sve popularniji zeleni hosteli, hotelske kuće razvijaju svoje objekte na način da koriste tehnologije koje štede energiju, smanjuju potrošnju vode i dobivaju energiju iz obnovljivih izvora. Tako privlače turiste osjetljive na pitanja okoliša i odgovornog putovanja.

Ekoturizam cvjeta u zemljama kao što su Norveška i Švicarska. Putnici u novije vrijeme istražuju svoju pustolovnu stranu upuštajući se u planinarenje, promatranje divljih životinja i život “izvan mreže”. Pozitivnim primjerima pridonose i putnici koji klimatski prihvatljive odluke i zaštitu okoliša čine dijelom svog iskustva na putovanju.

Danas manje agencije i pojedinci svojim klijentima sastavljaju pakete za odmor koji promiču putovanja s malim ekološkim otiskom, koja potiču poštovanje lokalnog stanovništva, razvoj lokalnih zajednica i zaštitu okoliša. I društveni mediji imaju ogroman utjecaj na promociju ekološki prihvatljivih odredišta i odgovornih turističkih praksi.

Lokalne vlasti pak provode stroža pravila s ciljem smanjenja učinka prekomjernog turizma. Mjere uključuju ograničenje broja gostiju u osjetljivim područjima, uvođenje naknada i poduzetnike koji koriste certifikate održivog turizma. Turistički uredi u mnogim dijelovima Europe osmišljavaju različite kampanje u ime promicanja zelenih putovanja. Glavni pokretači ovih nastojanja su inicijative koje predstavljaju i promiču održivost kroz edukaciju turista.

No, kao što smo vidjeli, još uvijek postoje problemi s kojima se treba suočiti. Masovni turizami zagađenje najveći su problemi atraktivnih odredišta pa mnogi smatraju kako je neophodno napraviti planove za dugoročnu strategiju održivog turizma. Putnici, s druge strane, imaju mogućnost pridonijeti odgovornim ponašanjem.

Dobre odluke koje mogu donijeti su primjerice: podržavanje lokalnih tvrtki kupnjom njihovih proizvoda i usluga, nekorištenje jednokratne plastike, poštovanje prema životinjama i boravak u ekološki prihvatljivom smještaju. Sve to može uvelike smanjiti ugljični otisak putnika.

Razvoj turizma koji se temelji na održivosti odraz je kretanja većih razmjera u svijetu potrošača. Ljudi općenito žele smanjiti svoj utjecaj na okoliš što rezultira proizvodima i uslugama koji podržavaju njihove ekološke i etičke standarde.