Srpanj 2025. potvrdio je ono na što znanstvenici upozoravaju već godinama – Jadransko more zagrijava se brže nego ikad prije. Sve češći morski toplinski valovi mijenjaju njegovu temperaturu, bioraznolikost, kemijski sastav i odnos ljudi prema moru, najavljujući duboku transformaciju do sredine stoljeća.
Prema podacima Copernicus Marine Servicea, lipanj 2025. bio je najtopliji u povijesti mjerenja za cijeli Mediteran – čak 64 posto mora bilo je u statusu morskog toplinskog vala. Na pojedinim lokacijama u Jadranu, temperatura površine mora bila je i do dva stupnja Celzijusa viša od prosjeka.
Morski toplinski val (engl. marine heatwave) definira se kao razdoblje od najmanje pet dana kada je temperatura mora značajno viša od uobičajene za to doba godine. Ovakvi ekstremi više nisu iznimke – oni postaju nova norma diljem Mediterana, uključujući Jadran.
Morski toplotni udar i produljena sezona zagrijavanja
U lipnju ove godine, prosječna površinska temperatura Mediterana dosegnula je rekordnih 23,8 °C. Iako Jadran nije zabilježio tako ekstremne vrijednosti, njegov južni i središnji dio bilježe stabilan trend rasta – oko 0,1 °C po desetljeću. Zatvorene uvale i plitke lagune poput Mljeta posebno su osjetljive na daljnje zagrijavanje, koje se očekuje u kolovozu.
Dugoročna analiza (2008. – 2022.) pokazuje da se površinska temperatura mora duž zapadne obale Jadrana – od Venecije do juga Italije – povećava za oko 0,01 °C godišnje. Naizgled neznatan porast skriva stvarnu dinamiku: sezonski ekstremi postaju sve izraženiji i dugotrajniji, a odstupanja u ljetnim mjesecima sve češće prelaze dva stupnja.
Zagrijavanje mora više ne pogađa samo površinske slojeve – sve češće prodire i dublje, uzrokujući stres za morske ekosustave, ribarstvo i turizam. More sporije gubi toplinu, pa sezona toplinskih udara postaje sve dulja i intenzivnija.
Biološke promjene i gubitak otpornosti ekosustava
Zagrijavanje Jadrana već sada mijenja njegov biološki karakter. Tropske vrste, poput riba iz roda Siganus i različite vrste meduza, sve su prisutnije, potiskujući autohtone hladnovodne organizme. Školjkaši, koralji i morska trava Posidonia oceanica – ključna za skladištenje ugljika i stabilizaciju obale – trpe toplinski stres, a na nekim područjima dolazi i do masovnih pomora.
Fitoplanktonske zajednice postaju siromašnije, što destabilizira cijeli lanac ishrane. Zooplankton se mijenja, a mnoge riblje vrste sele se u dublje i hladnije slojeve mora. Ova biološka promjena već se odražava na ribarstvo i tradicionalni način života uz obalu.
Jadransko more 2050.: Toplije, siromašnije i drukčije
Temperature iznad 28–29 °C potiču razmnožavanje štetnih algi i patogenih bakterija, uključujući Vibrio vulnificus, mikroorganizam koji može izazvati ozbiljne infekcije. Kupanje u takvim uvjetima postaje rizično, posebno za osobe s ranama ili oslabljenim imunitetom.
Iako toplije more može privući turiste, u stvarnosti se sve češće pojavljuju “cvjetanja mora” – voda u zatvorenim uvalama zbog eutrofikacije i visokih temperatura postaje zelena, mutna ili crvenkasta, s neugodnim mirisom i zamućenjem.
Ako se trenutni trendovi nastave, Jadransko more će do sredine stoljeća biti trajno toplije, biološki osiromašeno i društveno redefinirano. Neki scenariji predviđaju i više od 45 dana godišnje s morskim toplinskim valovima – uključujući i zahvaćanje dubljih slojeva.
Možemo li “ohladiti” more?
Kratak odgovor je – ne. More je golem toplinski rezervoar, a njegovo direktno hlađenje nije moguće. No možemo usporiti zagrijavanje. To uključuje dekarbonizaciju kopna kroz energetsku tranziciju, očuvanje morskih livada, prestanak betoniranja obale, zaštitu riječnih delta i smanjenje ispuštanja kanalizacijskih voda.
U budućnosti bi more moglo promijeniti i svoju boju. Otvoreno more moglo bi postati prozirnije i plavlje zbog manjka fitoplanktona, dok će u urbanim uvalama biti češće zamućeno, zeleno, smećkasto ili mliječno.
Jadransko more 2050. neće biti isto. Bit će toplije, siromašnije, kemijski izmijenjeno i društveno osjetljivije. Pred nama je duboka transformacija – iz sezonalnog, umjerenog mora prema trajno toplom, ekološki promijenjenom sustavu.
Rješenje nije samo u tehnologiji, već u promjeni našeg odnosa prema moru – kroz bolju zaštitu, znanstveni monitoring, regionalnu suradnju i pravednu prilagodbu. Jer očuvanje mora više nije samo ekološko pitanje – ono postaje pitanje zdravlja, sigurnosti i budućnosti života na Mediteranu.
Izvor: Hina
Foto: Canva