Prije desetak godina, na upit što je to pušipel, većina vinoljubaca koji nisu iz Međimurja i dakako ne spadaju u profesionalce, uputila bi vam iznenađeni pogled. Danas je sorta grožđa pušipel itekako poznata u cijeloj Hrvatskoj. Sorta je to bijelog vina iz Međimurskog vinogoroja, a u Hrvatskoj je još zovu moslavac. Raste i u Sloveniji poznat kao šipon, u Mađarskoj kao furmint, dok je u Njemačkoj i Austriji zovu mosler.
Ali Međimurski je Pušipel poseban, jer predstavlja poveznicu većine Međimurskih vinara i to zahvaljujući udruzi „Hortus Croatiae“ i njenom predsjedniku, ambicioznom vinaru Davidu Štamparu. Udruga je osnovana 1992. godine i od tada se njeni članovi vinari zajednički brinu za afirmaciju Međimurskih vina na Hrvatskom tržištu pa i izvan granica, zahvaljujući udruzi, vino „Pušipel“ ima vlastitu, posebnu, drukčiju i prepoznatljivu bocu. Znači, u posebno dizajniranu bocu svi vinari udruge pune „Pušipel“, a da se zna iz koje vinarije dolazi, stavljaju vlastitu etiketu. Uostalom, da nema udruge „Hortus Croatiae“, ne bi bilo „Urbanovog“, a upravo je ta manifestacija razlog nedavnog putovanja u Međimurje.
Ali, odlazak u Štrigovu na popularni vinski festival na kojem su svoja mirna i pjenušava vina iz prethodne berbe kao i vina starijih godišta namijenjena odležavanju izložili i nudili na kušanje svi vodeći vinari Međimurja, bilo je zapravo veliko finale divno provedena dva dana u tom kraju naše zemlje, za kojih su domaćini uspjeli pokazati i dokazati zbog čega je Međimurje tako često spominjano ne samo zbog odličnih vina, nego i gastronomije, kvalitetnih proizvoda velikih i malih OPG-ova, seoskog turizma, biciklističkih staza, termalnih i ljekovitih izvora – da ne nabrajamo. Uglavnom, Međimurci su se udružili i odlučili biti najbolji!
Dan je u Čakovcu započeo u obnovljenoj fortifikaciji Starog grada Zrinskih, točnije u atriju palače Zrinski, gdje su nas domaćini dočekali dobro ohlađenim odličnim pjenušcem „Roko brut“ relativno nove vinarije „Banfi vina“. Nakon čašice-dvije krenuli smo u razgledavanje Muzeja nematerijalne baštine „Riznica Međimurja“ i susresti se sa strašnim zmajem Pozorja, proučiti repliku čardaka na Muri, dravske šajke, poslušati što nam je imao za reći Nikola Zrinski Sigetski uz pomoć odličnog holograma, istražiti tajne labirinte i osjetiti hladnoću i tminu samica u zidinama.
Kalorije su potrošene, pa ih je trebalo nadoknaditi za što su se pobrinuli u restoranu „Stari Grad“ koji se nalazi u podrumu palače Zrinski. Uživali smo u autohtonim Međimurskim jelima pripremljenim od namirnica koje nabavljaju od lokalnih OPG-ova i Međimurskim vinima.
U programu upoznavanja ljepota Međimurja našao se i Centar za posjetitelje „Med dvemi vodami“ u mjestašcu Križovec koji vrlo uspješno dočarava koliko je Međimurcima važna priroda, koliko nastoje očuvati je, cijeniti i živjeti u skladu s njom te uživati u njenim ljepotama.
U novoj kušaoni „Vinarije Cmrečnjak“ u Svetom Urbanu, smještenoj na vrhu brda s kojeg puca pogled na već nadaleko poznati Mađerkin breg, dočekali su nas mnogi vinari, članovi udruge „Hortus Croatiae“ te Kruno Filipović koji je odlično vodio radionicu „Sauvignon blanc i pinot (bijeli, sivi i crni)“. Naravno, točila su se vina Međimurskih vinara (15 etiketa), a na kraju smo se svi složili: Međimurje je najpogodnija hrvatska regija za uzgoj sorata sauvignon blanc i pinot.
Dan je završio večerom i noćenjem u hotelu „Terme Sveti Martin“, omiljenom odmaralištu ne samo Međimuraca i turista, nego i sportskih momčadi koje ovdje imaju pripreme, a sve je više poznatije i kao lječilište zbog blagodati izvornih termalnih voda.
Drugi je dan započeo doručkom na Mađerkinom bregu s kojeg se – kako se okrenete vide Hrvatska, Slovenija, Austrija i Mađarska. Breg je to okružen brežuljcima koje uvijek oplahuje povjetarac, a na njihovim strmim padinama marljivi su vinari posadili jedinstvene vinograde.
Dočekao nas je vinar i predsjednik udruge „Hortus Croatiae“ David Štampar i ponudio nas svojim pjenušcem „Urban White“, kroasanima i jagodama.
Ako je netko mišljenja da su sva vina sorte pušipel ista, vara se. Istina, kao što je na početku teksta navedeno, punjena su u istu, posebno za ovo vino dizajniranu bocu, svako s etiketom vinarije koja ga je proizvela, ali svaki „Pušipel“ nosi svoju osobnost u što smo se uvjerili na radionici „Pušipel“ organiziranoj u „Vinariji Kocijan“. Radionicu je vodio Darko Lugarić i proveo nas kroz trinaest različitih stilistika pušipela iz vinarija „Cmrečnjak“, „Dvanajščak-Kozol“, „Jakopić“, „Kerman“, „Kocijan“, „Kunčić“, „Munđarov breg“, „Novak“, „Preiner“, „Štampar“ i „Tomšić“.
Svečanim otvorenjem vinskog festivala „Urbanovo“ u Štrigovi, započelo je već spominjano finale dvodnevnog izleta u Međimurje. Nije to bio samo „Festival Pušipela“, kako ga još zovu, jer Međimurski su vinari (njih 24) izlagali i nudili i ostala vina iz svojih podruma, pa se uživalo u pjenušavim i mirnim, bijelim i crnim, slatkim i suhim, mladim i odležanim vinima. Ovogodišnji je festival zatvorio svoja vrata, međutim vinari uvijek rado otvaraju svoja, čekaju vas mnogi restorani, prirodne ljepote i još mnogo razloga da se uputite u Međimurje.