Poznati kuhar i gastro avanturist sa statusom zvijezde Anthony Bourdain prije svoje smrti rekao je kako birajući mjesta gdje će jesti nikada nije bio snob. Neopterećen pristup prehrani kao prirodnoj aktivnosti koja zadovoljava najosnovnije potrebe, a uz to pruža užitak radosti življenja, definira nekakav i naš pristup istom.
Davno smo se uvjerili kako u ukusnom zalogaju žvačemo interakciju-nas, ljudi i ambijenta u kojem blagujemo. To su sveti trenuci koji oblikuju sferu imuniteta kao zaštitnu kapsulu oko naših tijela. Jako je važno vrijeme koje provodimo jedući i pijući osvijestiti kao vrijeme iscijeljivanja u društvu onih s kojima se nadopunjujemo. I ne trebajuto biti prestižni i skupi restorani niti rijetke i posebne namirnice, koliko ljubav i predanost u procesu stvaranja. Danas suvremeni čovjek zbog manjka vremena i ubrzanog ritma života preskače obroke većinom jedući nabacujući hranu u pauzama i prolazu. Shopping centri niču kao kule babilonske u kojima kao u hramovima kadimo svojim brzim potrebama i željama jedući nezdravu masnu hranu zbog koje punimo statistike o pretilosti. U jednoj takvoj gladijatorskoj areni na četvrtom katu u predivno uređenom prostoru s terasom na koju može stati do 700 ljudi, a s koje pogled puca na antičku Salonu smjestio se Tin Wine & Food bar.
U svakodnevnoj borbi s instant brzim pripravcima zalivenima galonima kečapa i majonezom, izići s golom namirnicom na dnevnom meniu, koji stoji gotovo isto koliko i tvornički odrađeni obrok s visokim postotkom rafiniranih šečera, entuzijastično je i pomalo ludo.
No ondje gdje ima malo ludila i hrabrosti događaju se nevjerojatne stvari. Tin je stoga mjesto naših čestih posjeta u kojima ležerno i sa zadovoljstvom provodimo te svete trenutke blagovanja za stolom. Možda je želja i izrazita volja mladih ljudi koji tu rade napunila i naše čaše te su iskre odlučnosti i namjere promijeniti takvo stanje, tukle u naše nosnice kao prskanje pjenušavih perli. Time Tin budi, kako svoje mlade generacije, i one starije koji spavajući u dubokom snu u svojoj komfornoj zoni zaboravljaju kako je čovjek kao društveno biće zamišljen u takvom okruženju a ne na svom kauču.
U srcu asfaltnog konzumerizma nudi se oaza koja nasred pustinje nakon besciljnog lutanja i kupovanjau hramovima kapitalizma, nudi odmor i predah uz fantastičan obrok i čašu vina za cijenu koja se malo gdje nalazi i nakratko nas odvaja od svijetlećih reklama i panoa. Cijene smo se dotaknuli jer su mnogi skloni opravdavati se niskim standardom i visokim cijenama dok se u stvari radi samo o prioritetima. Često u neznanju uludo potrošimo vrijeme i novac rasipajući energiju dok ovakva mjesta zovu na rehabilitaciju naših duša i navika. Mi negdje na obzoru naziremo pozitivnu promjenu trendova koja je spremna umornog i potrošenog čovjeka dočekati kao heroja. Ušetati preko crvenog tepiha s druge strane svijesti i vratiti se ljudima i u prvom redu sebi.
Od svakodnevnih menija za ručak, tematskih večeri poput ove Ladies night do pripreme nove vinske karte koja će povezati hrvatske regije s naglaskom na autohtone sorte Dalmacije, pričaju priču koja tek počinje, ali već se ubilježila i na karti našega grada.
Pišu: Giuliano & Vedrana Dodig