Ako postoji tajna dobrog života, ona se zasigurno nalazi u balansu. Balansu čovjeka s prirodom, drugima, samim sobom. Postoje i mjesta koja odišu ljepotom balansa i na kojima postajemo opušteniji i zadovoljniji ljudi. Takvo mjesto je Skradin. Njegov položaj i ljepota prirode te bogata povijest i ljudi koji tu obitavaju izglancali su taj maleni dragulj koji svijetli nekom mističnom dopadljivošću. Organizirati sajam vina u takvom ambijentu, ne samo da je pun pogodak,već mudar i pametan potez gospodina Bibića koji je u suradnji sa Skipper’s club Arkom, ponovno kreirao vrhunski eno- gastro event za sva osjetila.
Kao neumorni hedonisti tragači sofisticiranih užitaka, koji se ne samo konzumiraju veći žive punim plućima, ovu nedjelju naša mala obitelj zaputila se u carpe diem nedjeljnog poslijepodneva. Festival finih vina u Skradinu događaj je koji nikada ne propuštamo, zadnja je to stanica vinskih sajama u sezoni, nakon koje slijedi ljetna pauza. Ove smo godine poveli i kćer jer od koga dijete nasljeđuje dobre navike ako ne od svojih roditelja. Zaštićeni od vrućine, s jedne strane u sjeni dalmatinskih borova, a s druge more i pogled na Skradin. Između luksuznih usidrenih jahti lijeno se migoljio veliki gizdavi labud koji se znatiželjno približavao kako bi vidio štose to događa, privučen zamamnim mirisima delicija koje su za nas pripremali poznati chefovi Rudolf Štefan, Vjeko Bašić, Ivan Pažanin, Ante Udovičić, Pero Savanović, Marin Rendić i Ante Božikov.
Za jednostavnim štandovima stajali su osobno vinari vinarija Bibich, Boškinac, Brkić, Cilić, Duboković, Kabaj, Matošević, Roxanich, Ščurek, prezentirajući i ulijevajući svoja vina u naše čaše, te smo razgovarajući s njima u kombinaciji kušanja njihovih vina, polako otkrivali i one najskrivenije arome.
Ljeto nekako podrazumijeva i traži pjenušce, rose i laganija bijela vina tako da smo takva najviše i kušali. Nijedno nebi izdvojila jer je nemoguće da vam se u takvom ambijentu nešto, bilo od hrane ili vina, ne svidi. Vjerojatno kao što su rijeka Krka i Prokljansko jezero ublažili slanost mora te ga učinili savršenim staništem od kojeg je taj kraj i živio, dio balansa iz prirode prešao je na vino i nas prisutne i zatvorio krug. Nemoguće je bilo ne osjetiti povezanost i dobro ozračje među vinarima, chefovima, sommelierima, novinarima, koji su se umjesto da suhoparno samo odrađuju posao, ležerno družili i uživali. I trajalo je upravo toliko koliko je bilo potrebno da ponovno ogladnimo. Okupljeni u manja društva vesela skupina se razmigoljila poskradinskim restoranima.
Naša destinacija za ostatak večeri bio je restoran Bonaca, iz jednostavnog razloga što nikad ne mijenjamo ono što je dobro. Naš prijatelj Ivo Bulat prekrasan je čovjek, ribar koji najradije svoje vrijeme provodi u ribarenju i ugostitelj koji je uz dugogodišnji obiteljski restoran nedavno otvorio i boutique hotelVilla Bonaca te time obogatio Skradin za još jednu top destinaciju. Ulov toga dana našao se za našim stolom te smo uz prokljanske kozice, morske rižote, ribu i Debit te čašicu Martela za kraj,u pravom hedonističkom duhu završili taj prekrasan Bogom dani dan.
Pišu: Giuliano & Vedrana Dodig