HRVATSKI ST. EMILION Motovun postaje ultimativno središte HR vinarstva

“Fakin, Tomaz, Benvenuti i Roxanich čine kvartet trenutno ponajboljih hrvatskih vinara, a kad svemu dodamo arhitektonsku poeziju Rožanićevog hotela, dobili smo jednu od najprivlačnijih vinskih mikro regija Europe” 

 

Nakon što je Marku Fakinu ovih dana nedostajao samo jedan bod za ulazak u Decanterovu “kuću slavnih” baš kao i nakon  što je Mladen Rožanić otvorio svoj jedinstveni ma naprosto čudesni hotel vrijedan više od deset milijuna eura u podnožju Motovuna, bez izuzetka možemo istaknuti kako je taj istarski grad postao – ultimativnim središtem hrvatske vinske scene! S jedne strane ni ne čudi jer Motovun je svojom izvornom arhitekturom, činjenicom da je i ljetno filmsko festivalsko središte, baš kao što je za našu priču najvažnije  – i terroirom je za tako nešto i bio predodređen. Uostalom baza Rožanićevog hotela i jeste talijanska kantina otvorena još 1907. godine. Pa i razdoblje između 1945. i 1990. koje je drastično u njemu promijenilo sastav stanovništva nije se odreklo – vinograda.

 

Analiziramo vinsku scenu, osim sjajnih Fakinovih vina, a on je najmlađi istarski “vinski lav” tu su i braća Benvenuti, Nikola i Albert iz obližnjeg Kaldira koji najprobirljivija nepca oduševljavaju kako bijelim vinima, tako i jednim od najboljih terana ikad napravljenih. Svakako Tomaz! I njegov je razvoj bez greške, i on s kojim god da se vinom pojavi osvaja vrhunce. Ono što je također zanimljivo, savršeno mu je svejedno nadmeće li se na domaćoj sceni, na Vinistri ili je izbor smješten u London, na Decanterovo “svjetsko prvenstvo”.

Ne treba izgubiti iz vida da je u nedalekim Motovunskim Novakima također jedna vrlo zanimljiva vinarija, kao i njezin vlasnik Albert Koraca. Da, njega bismo kao još zanimljivijeg mogli istaknuti po pitanju destilata kao i vrlo neobičnih fuzija koje proizvodi. A kad smo već iz Motovuna otišli nekoliko kilometara prema središtu Istre, red je da to učinimo i prema njezinom sjeveru gdje djeluju – Klaudio Ipša, i njegova čudesno dobra macerirana vina.

Motovun je naprosto postao zaokružena cjelina gdje se mogu kušati ponajbolja hrvatska vina, razvija se i gastronomska scena dok je pogled na okolnu prirodu uznemirujuće lijep. Da, pa i statistički gledano: Motovun ima više odličja na zahtjevnim svjetskim vinskim smotrama od nekih, i po vinu, opjevanih hrvatskih – regija. I ako se slažemo da je u spoju kvalitete ali i komercijalne posvećenosti milijunima gostiju francuski pa i globalni vinski broj jedan St. Emilion,  u njemu je svaka kuća ili vinarija ili jako dobri restoran, Motovun bi se slobodno mogao proglasiti hrvatskim – St. Emilionom.

Vratimo li se Rožaniću, ne nismo zaboravili naglasiti kako su i njegova  vina također sam vrh onog što Istra i Hrvatska mogu ponuditi, izgradnjom hotela ne samo da je Motovun lansirao u jednu od najzanimljivijih mikro regije Europa, on je ključni poticaj da tako nešto postane i cjelokupna središnja Istra. Kraj u koji se dolazi zbog uživanja.