Vinistra je najbolji primjer kako je za stvoriti nešto veliko ponajprije potreban entuzijazam i vjera u ono što radimo, a tek potom sve ostalo. Davno prije ove sadašnje vinske priče u Hrvata, par mladića iz Istre imali su san. San o Istri kao vodećoj vinskoj regiji u zemlji, bogatstvu prepoznatljivog terroira i posebnosti autohtonih sorti. I uspjeli su! Danas je Istra zvijezda vodilja koja osvjetljava put ostalim regijama Lijepe Naše ukazujući na specifičnosti koje moraju postati naše prednosti. Ima nešto u tim ljudima čija sortna svojstva njihovih vodećih šampiona nesumnjivo podsjećaju na mentalitet i svijest njih samih. Mekani i elegantni poput najfinijeg Terana, osviješteni i uvijek inovativni skloni promjenama a ipak uvijek svježi i mladi kao i fantastična Malvazija.
Razgovarajući s Ivicom Matoševićem koji nam je onako jednostavno, ljudski otškrinuo vrata te priče od početka, te nam je, zaokruživši je od snova do rezultata, natuknuo kako to nije kraj i kako Istra kao vinska regija još uvijek nije sve rekla. Postoje planovi za budućnost koji se rađaju u umovima vizionara, pretpostavljam uz dobro društvo i neizbježne butelje vina, i ti planovi će uvijek biti za koplje iznad nas ostalih. Zašto?
Pa baš zbog te hrabrosti i želje za eksperimentiranjem i ispitivanjem svojih granica. Možda je ovo ipak subjektivan osvrt, možda smo mi dvoje ipak imali nekakvu ludu sreću upoznati te ljude iz prve ruke i osjetiti svu njihovu toplinu i ljudskost u međusobnom druženju, njihovoj hrani i prekrasnom vinu. Ova 26.Vinistra nama je bila u znaku Polettia. Vinara iz Višnjana koji je svu svoju profinjenost i ukus, kako za dobrom muzikom i oldtimerima, svojoj prekrasnoj Loredani i djeci, pretočio u svoja jedinstvena vina. I tako ponovno potvrđujemo našu tezu kako isključivo volimo piti vina vinara koji nam se sviđaju i kao ljudi. A to su oni. Peter i Loredana Poletti koji su bili naši prekrasni domaćini ova tri dana i pokazali nam svu gostoljubljivost Istre. Od restorana Divino i Sv.Nikola u kojem smo sljubljivanjem kvarnerskog škampa i njihove Roselle, kao i šaraga i Chardonnaya, doživjeli mistično iskustvo čistog postojanja u trenutku u kojem ništa ne nedostaje već je sve upravo onako kako treba biti.
Pišu: Giuliano & Vedrana Dodig