Za nas dvoje VINITALY nije samo največi festival vina u Italiji , već četri dana najbolje fešte i druženja. Slavlje života kroz znatiželjno kušanje novih ali i onih starijih berbi koje su nas ostavljale bez daha. Kao da je sam Dionizije ponosno prošetao halama u gradu ljubavi, te kao paun raširio svu raskoš ponude za predivno uređenim štandovima. Mi se nismo previše odmicali od hale broj 10 i to ne zato što nam brojevi nešto znače, već zbog naših prijatelja vinara iz Piedmonta koji su nas tu čekali. Pomalo je neobjašnjiva ta kemija među nama koja je krenula još od prvog dana provedenog na tim magičnim brežuljcima i njihovih priča iz prošlosti uz botelje Barola. Možda je upravo siromštvo iz prošlosti te iznimno poštivanje i suradnja sa prirodom, izrodilo vrijedne vinare koji su srasli u taj čudesan terroir a nas dvoje podsjetili na ljude iz našeg kraja. Na borbu s tvrdom zemljom, kamenom i lozama, rane na rukama koje su živjele u vinima. Danas kada su te vinarije doživjele treče generacije a njihova vina uvrštena u vinske karte najprestižnijih svjetskih restorana, njihova djeca iako financijski u puno boljem položaju od svojih predaka, ostali su ipak jednostavni ljudi velikog srca i topline. Možda u njihovom Dolcettu uz miris ljubičice možete osjetiti prolječe koje se uvijek iznova rađa i raste kroz Barberu, Barbaresco do moćnog Barola kojeg su naučili pohranjivati. Njihovi djedovi iako gladni svoja najbolja vina nisu prodavali već su svoje blago ostavljali novim generacjama kao testament.Uz kobasice i sir, vino i smijeh ogrijali smo svoje duše na pucketanju vatrice iz srca ljudi iz Piedmonta. Doma se vraćamo ispunjeni i sretni sa punim prtljažnikom Barola. I nećemo sve popiti ! Neke boce ćemo ostaviti za neke druge dane kako bi kroz njih naši unuci dobili udio u ovoj prekrasnoj priči.
Pišu: Giuliano & Vedrana Dodig