Prostor bez čovjeka je kao suhozid bez ijednog cvijeta i travke. Ljudi su ono što nas zove u konobe i restorane, njihove vizije nadilaze arhitektonske konture nadahnjujući ambijent i dajući mu svoj potpis.
U konobu Boba nismo došli utažiti glad za hranom već smo dozvolili sebi zatražiti nešto više. Dobiti komadić duše na tanjuru, čistu emociju bez kamuflaže, golu namirnicu djevičanski i pažljivo obrađenu koja traži partnera za ples. Restorani i konobe nisu više samo mjesta za prejedanje već dolazimo i po njihov duh, njihov ugođaj, po emociju koju probuđuju u nama. Kroz odabrane živahne kapljice od Plešivice do Champagne, mirnih vina iz regije, a i dalje otisnuli smo se od obale u nove pobjede. Ne postoji bolji izlaz iz svakodnevnog sivila od žive kreacije pred vašim očima. Ona traži biti primjećena, a ne na brzinu konzumirana. U vremenu brzog protoka informacija i kultura i ljepota postaju brzo konzumirajuće i trenutačno zadovoljavajuće. No umjetnost na tanjuru i u čaši traže vrijeme, traže odstojanje, traže našu punu pozornost u vremenima kad je ona raspršena u sto drugih smjerova.
Sljubljivanje tradicije i novih trendova u gastronomiji stvara idealan pečat bezbrojnih mogućnosti koje kriju naši vinogradi, vrtovi, oranice.
U društvu u kojem bi i opat mogao pronaći smisao, bez razularene puke želje za isticanjem pronašli smo idealan balans, tajnu svega.Utopili smo sve ono kruto u nama i zaplovili mirnim vodama. Njegujući tradiciju na jedan suvremen i današnjem čovjeku prihvatljiv način otvaramo nove horizonte. Sljubljivanje tradicije i novih trendova u gastronomiji stvara idealan pečat bezbrojnih mogućnosti koje kriju naši vinogradi, vrtovi, oranice. Konoba Boba, Vivat Fina Vina i vinarija Barun sljubili su sve ono što su naši djedovi donosili na naše stolove s onim što danas ispisuju na stranicama Michelin vodiča i takve večeri početak su jednog divnog gastronomskog prijateljstva.
Pišu: Giuliano & Vedrana Dodig