Zrno soli. Kapja uja. Mrva kruva. Da, od naziva do menua apsolutna posveta dalmatinskoj gastronomskoj tradiciji. Ali i urbani “štih” od smještaja u splitskoj marini preko uređenja interijera. I upravo na tim se dvjema poveznicama može najbolje i najlakše definirati gastronomski smjer u kojem putuje Zrno soli, jedan od ponajboljih dalmatinskih restorana što uostalom potvrđuje i status preporuke dobivene od strane Michelina. Naš se gastronomski put u njemu kretao u smjeru – grandioznosti. U predjelu, hladnom, možda previše sastojaka, ali jako dobro ukomponiranih. Uz osvježavajući dodir cikle inače tradicionalnim malim ribljim jelima.
Na rižotima se ili prolazi ili pada. U slučaju Zrna soli – prolaz. Konzistentno, povezano, ukusno. U bazi grdobina, na dodatku brbavice. Jako dobro. A što reći o škampima pozamašnih dimenzija koje je tek dodirnula vrelina užarene ploče? Baš ništa. Tek uživati uzdišući. Za kraj, impresivni primjerci šanpjera, zubaca i brancina. Bez greške. Bez prenemaganja. Čisti purizam okusa.
Vinska karta primjerena, Tomac s pjenušcem za početak, nastavak uz jako dobar pošip ali ne iz južnijih područja Dalmacije, nego iz – Zadra. Riječ je o još uvijek nedovoljno poznatim vinima male vinarije Degarra pred kojom je jako dobra budućnost. Njihov je pošip, za razliku od juga gdje prevladava toplina, alkoholnost i nezaokruženost tijela, puno harmoničniji, svježiji i pristupačniji nepcu, posebno kad se konzumira jela na bazi bijele ribe, školjaka poput brbavica ili laganijih rižota.
Mjesta za napredovanje? Ima, uvijek ima kad su restorani u pitanju pa bili oni i vrhunski što je u svakom slučaju Zrno soli. Njegov su najveći forte položaj, svježina namirnica i iznimna prisnost te kvaliteta osoblja. Ono gdje se mogu i moraju dodatno istaknuti je prezentacijski dio. Izgled jela na pijatu. Poželjna bi bila – manja gužva. No, do konačne ocjene i više nego izvjesnog dobivanja Michelinove zvjezdice 2020. godine, i to se stigne popraviti.