Festival Vino Dalmacije je Dalmacija ubrana sa raznih položaja i specifičnosti terroira u koji spada i čovjek koji kroz kalvariju na putu od vinograda do podruma prateći grozdove postaje neizostavni dio tijela koje čini to vino. Samo prije desetak godina stvari su bile bitno drugačije. Vino se pilo crno i bijelo iz boca od litre. Svakom je njegovo domaće bilo ujedno i najbolje i priča iza njega gotovo i nije postojala. Danas smo svjedoci procvata vinske priče u Hrvata. Svjedoci mijena na tržištu, mijena u razmišljanju, mijena u prehrambenim navikama.Posebno smo ponosni na buđenje iz zimskog sna pomalo lijenih i uljuljkanih nas dalmatinaca.
Talentirano čudo od dijeteta konačno je stasalo, raširilo osunčana krila i demonstriralo svu svoju širinu i snagu mladog pastuha koji se sprema osvojiti svijet.
Osim s već proslavljenim sortama možemo stati rame uz rame najvećih, onih pionira, sa svojom autohtonom pričom. Pričom iz škrte zemlje Dalmacije koja najuopornijima daruje slatke grozdove za neke nove vinske priče.
Ova dva dana mi nismo probali loše vino, dapače nismo se prestajali diviti količini vrhunskih vina i bogatstvu koje se izloženo zlatilo na stolovima Kampusa.
Da,to su nasa dalmatinska vina upornih i tvrdih vinara koja itekako imaju što za reći. Ni Plavac mali, a ni Pošip još nisu sve svoje rekli, ali vremena Zlatarice, Plavine, Lasine, Babice, Babića, Crljenka, Maraštine i Debita tek dolaze.
Nekoć marginalizirane i definitivno ne uz tanjure gurmanskih blaga zahvaljujući radu dalmatinskih vinara posljednjih nekoliko godina odjenule su se u novo ruho. One nikako ne smiju biti sorte na izdisaju već naši konji za utrku.
Ono što nas razlikuje od drugih je autentičnost, a svačija ljepota je upravo u različitosti i tradiciji. Sve to u rukama naših novih i mladih snaga oruđe je za promociju dalmatinske priče, za stvaranje nekih novih vinskih zaljubljenika, za postavljanje nekih novih standarda. Festival Vino Dalmacije pokazao je svu dalmatinsku lipotu i dišpet iz radnih ruku naših vinara koji su, između ostalih, zaslužni i za organizaciju ovog festivala i utabali put za pojavu nekih zaboravljenih sorti na našim stolovima.
Pišu: Giuliano & Vedrana Dodig