BLAŽ – Glamur u hercegovačkom kršu

Oduvijek povezivana s kršom i teškim težačkim životom, Hercegovina je, barem do sada, bila sinonim iseljavanja mladih ljudi koji su “trbuhom za kruhom” odlazili potražiti svoje mjesto pod suncem. Desetljećima taj kraj potajno plače za svojim najboljim momcima i curama koji su otišli i stvorili svoja carstva na nekim drugim mjestima. Neki su se i vratili, dok neki nikad nisu ni otišli. Oni su, kao i hercegovačka Žilavka, ostali te i u najekstremnijim uvjetima, opstali. Samo upornost i otpornost na sve bure i oluje vremena uspjela je sačuvati kako Žilavku, tako i hercegovačkog čovjeka. Danas smo svjedoci revitalizacije tog kraja koji je, svjestan svojih potencijala, zaigrao najjačim kartama.

Žilavka danas više nije jeftino vino za svaki dan već, kao i taj kraj, postaje sofisticirani proizvod koji pruža možda i više od mnogih razvikanijih brandova. U toj i takvoj klimi stvoren je BLAŽ.

Rekli bi vrhunski izbalansiran vinski događaj za sva najizoštrenija osjetila. Između zelenih brijegova i vinograda, na prostirci od Gospinog plašta, vinari i poduzetnici tog kraja stvorili su živi proizvod s imenom.

Nadahnuti svojim dvjema autohtonim sortama – Žilavkom i Blatinom, potaknuli su jednu prekrasnu vinsku priču i usmjerili je u pravom smjeru. Stoga BLAŽ svojom organizacijom, sadržajem i ponudom može stati rame uz rame mnogim već etabliranim vinskim događajima.

Tu noć pod zvjezdanim međugorskim nebom, u prekrasnom ambijentu Sportskog centra koji je za te potrebe bio presvučen u svoje najsvečanije odijelo, i najzahtjevniji vinoljupci došli su na svoje. Žilavka se pokazala u svom najljepšem izdanju. Pratili smo je od njenih početaka, kad je plijenila svojom mladošću i svježinom, kao mlada, elegantna Marijanovićeva djevojka u lepršavoj ljetnoj haljinici. Putenu i strasnu, s aromama slasnog zrelog voća upoznali smo je u Škegrinom KRŠ Orange-u, dok smo za kraj ostavili Brkićevu kompleksu damu u zrelim godinama, dobru potkovanu najboljim aromama. Mjesečar je uvijek za korak ispred vremena, on utire put novim nadama kao biblijski Josip svojoj braći tumačeći snove. Pod mjesečevom dirigentskom palicom, u ritmu nebeskih tijela i mijena, tiho i samozatajno rađalo se Brkićevo čudo od vina. Od odabranih bobica koje nježno ostavljene u bosanskom hrastu, mirno fermentiraju i rastu. Mjesečar je ona bezvremena melodija koja je sposobna sjetiti nas naših korijena i izvući iz nas radost življenja. Pijući ga shvaćamo smisao one stare: “In vino veritas”.

Blatina je ipak nestrpljivo čekala na nas, pomalo nepredvidljiva, ipak svojom vrhunskom kakvoćom nije nas iznevjerila. Bilo da se nalazi u Marijanovićevoj kupaži u omjeru 33 ili je stopostotna kao u izvrsnoj Milasovoj ili već poznatoj Brkićevoj Plavoj gredi, ona progovara o snazi života kroz krhkost, bez nabildanih mišića i robusnih tanina. Ne mogu ne spomenuti i Trnjak koji će svojom muškom snagom, još uvijek pomalo neukroćenoj i divljoj, u budućnosti imati što za reći onako kako već priča Nuićev Trnjak. Jednako kao Plavac mali vinarije Begić koji je zbog specifičnosti terroira drugačiji od onog dalmatinskog no itekako ima svoju vrijednost i osobnost. Čak i ružičastom ruhu rosea priča priču o hercegovačkom kršu s dalmatinskom dušom. Uživajući u tom pred nama prostrtom hercegovačkom blagu, družeći se s tim vrijednim i srdačnim ljudima krškog kraja, shvatili smo kako im se uz vinski preporod koji se dogodio, upravo događa i procvat. Iako danas Hercegovina ima veliki broj registriranih vinarija ipak moramo podsjetiti kako je vinarija Vukoje često bila lokomotiva koja je u počecima, uz vinariju Brkić, potezala vinare tog kraja da se probude iz zimskog sna. Danas kad više nitko od njih ne spava, a obitelj Vasilj –  vlasnici obiteljske vinarije Carska vina, točnije otac i sin Grgo i Andrija, organizaciju su sajma uzeli u svoje ruke, sve je nekako sjelo na svoje mjesto. Nestrpljivo čekamo sljedeću godinu i nova iznenađenja koja nam naši Hercegovci pripremaju. Ne želimo propustit glamur u kršu, pod zvjezdanim međugorskim nebom uz njihova vrhunska vina i zvona zvonika crkve Sv. Jakova, zaštitnika hodočasnika, a mi bi rekli općenito tragača za svetim i vječnim.

 

Pišu: Giuliano & Vedrana Dodig