Uvijek je teško kad odu velikani, ljudi koji su svojim dijelom okretali tokove povijesti. Franko Lukež preminuno je u 71. godini, ali s obzirom da za njim ostaju najmanje četiri desetljeća iznimno bogato publiciranog rad, jasno je kako otići ne može nikad jer povijest ga pamti zauvijek. Pamtit će ga svakako i cjelokupna hrvatska gastro i eno scena, a točka, povijesno važnog, preokreta je svakako nevelika knjižica koju je na samom početku tridesetih godina svog života Lukež počeo stvarati. Riječ je o zbirki recepata Istarska kuhinja, ne kuharica kako ju mnogi greškom nazivaju, koju je upravo on urednički osmislio. U tome mu je pomogao Branko Lovrić, također jedan od značajnijih inovatora hrvatske medijske scene, dok im je recepte kazivao Janko Rabar koji se u godinama nakon toga i sam bavio kuharskom publicistikom.
Lukež je s Istarskom kuhinjom, koja je doživjela niz izdanja pa tako i na najvažnijim svjetskim jezicima kao i ekstremne prodajne brojke, posebno za današnje prilike, još osamdesetih godina prošlog stoljeća krenuo u proces što je omogućio nastanak današnje moderne istarske gastronomije. Krenuo je u proces valorizacije izvornosti, domaćeg, tradicijskog koje je tih godina bilo potisnuto pod diktatima globalnih utjecaja. “Domače” se često smatralo “seljačkim” i manje vrijednim. Ne i kod Franka Lukeža koji je prkosno s Istarskom kuhinjom rekao suprotno: domaće je naše i jedino po njemu možete prepoznati našu kuhinju. Išao je i korak dalje, obišao je sve gostionice koje su tih osamdesetih godina imala na svom repertoaru istrijanska jele, a smjerovi kretanja uvrštavali su i slovenski dio Istre.
Koliko je osmislio tu u konačnici jednostavnu i svima razumljivu zbirku recepata pokazuje i predgovor Milana Rakovca, jednog od najvećih medijskih djelatnika, ali i intelektualaca Istre. Rakovac je pojasnio umijeće mogućeg istarske prehrambene tradicije kao snalaženje u “nemogućim uvjetima”, skladanje zanimljivih kompozicija od maksimalno jednostavnih, sezonski mogućih namirnica. Istovremeni Rakovac pojašnjava, što i Lukež čini čitavog života, kako se jednostavnošću dolazi do najviših gastronomskih ciljeva.
Jasno je stoga da je Franko Lukež temelj. Preporoditelj samopoštovanja i samopouzdanje. Oni koji su ga slijedili i slušali, daleko su dogurali. Postao je Lukež omiljen u svim hrvatskim regijama, što je svojim dijelima i dokumentirao, dok današnji hrvatski restorani uvršteni u Michelin sustav, u JRE ili Gault&Milau, da spomenemo samo najvažnije svjetske vodiče, svoj prosperitet imaju u velikoj mjeri zahvalit Franku Lukežu i njegovoj maloj, ali beskrajno vrijednoj i zauvijek značajnoj knjižici – Istarska kuhinja.
Franko Lukež umro je kao aktualni predsjednik Hrvatskog sommelier kluba.
