Prezentacija Great Wines of Italy održana je u Hong Kongu 29. listopada. Dio je to azijske turneje organizirane od strane Jamesa Sucklinga, izuzetno popraćene osobe u svijetu ocjenjivanja vina.
Turneja je obuhvatila četiri važna azijska centra: Phuket, Bangkok, Hong Kong te Peking. Ukupno je prezentirano više od 190 talijanskih vina uz uvjet da su u ocjenjivanju Jamesa Sucklinga dobila barem 90 ili više bodova.
Našavši se u istom gradu u vrijeme održavanja ovog događaja, nije mi bilo teško odvojiti jedno poslijepodne za kušanje nekih od najfinijih vina Europe.
Hong Kong je impresivan u mnogočemu, a ponuda vina definitivno prati visoke standarde nametnute od strane ostalih industrija. Ipak, gledajući ponudu lokalnih specijaliziranih prodavaonica i supermarketa, čini se da Francuzi dominiraju tržištem.
Talijani su prisutni, ali ne dobivam dojam da su bogzna kako dobro pozicionirani. Možda je to i povod za ovaj i slične događaje. Mnogi pojedinci iz svijeta vina koji djeluju na području ovog dijela Azije su svojevrsni ambasadori talijanskih vina. Vjerujem da svjedočimo naletu Talijana na brzorastuće azijsko tržište.
Manifestacija je organizirana u Four Seasons hotelu. Organizacijski je sve posloženo dosta kvalitetno, kako se i moglo pretpostaviti. Jedina zamjerka je trajanje koje je ograničeno na četiri sata od 16 do 20 sati. To mi se čini prekratko s obzirom na očekivanu gužvu i bogat izbor izloženih primjeraka. Cijeli događaj odigravao se u jednoj konferencijskoj dvorani u formatu sajma vina gdje su svi vinari ili predstavnici vinarija bili prisutni od početka do kraja i strpljivo odgovarali na mnogobrojna pitanja okupljenih zaljubljenika u talijanski terroir.
Bez obzira na ograničen broj sudionika te pad u frekvenciji i posjeti ovakvih događaja zbog višemjesečnih prosvjeda u Hong Kongu, gužva je bila poprilična. Ispred same kušaone bila su dva punkta s talijanskim delicijama, uključujući razne sireve, pršute i slično.
Unutar dvorane bilo je blago prebogate talijanske vinske scene. Katalog ovog sajma je tiskan na više od 200 stranica, a u njemu su opisane sve vinarije čija vina su bila prezentirana.
Bilo je tu svega, od pjenušaca (kojih nije bilo puno) do desertnih vina. Naravno, okosnicu ponude činila su bijela vina poprilično razasuta kroz razne regije te pogotovo poznata crna vina Italije. Među njima dominirali su klasici Toskane (Chianti, Brunello di Montalcino), a bilo je tu i Barola, Amaronea i ostalih.
Među bijelim vinima bilo je predivnih primjeraka, a osobno me je jako zaintrigirala Sicilija. Dojmljivo otočko vino je Scalunera, Etna Bianco, vinarije Piccini. Radi se o carricante sorti uzgojenoj na 750 metara nadmorske visine u terasastim vinogradima vulkanskog tla, starosti ne veće od tristotinjak godina.
Berba za bijela vina na ovim pozicijama obično počinje tek početkom listopada, a dugo dozrijevanje pogoduje razvoju aroma i ugodnih kiselina. U vinu prevladavaju arome zrelog limuna i bijele breskve s naznakama floralnih nota livadnog cvijeća. Scaluneru karakterizira i osjetna mineralnost. Vino nije dozrijevalo u hrastovim bačvama, ali je tromjesečni kontakt sa sedimentom rezultirao ugodnim sekundarnim aromama dizanog tijesta i kruha.
Od ostalih bijelih vina koje sam kušao valja spomenuti istaknutu vinariju Masciarelli iz regije Abruzzo. Pokrenuta je od strane bračnog para Gianni Masciarelli i Marine Cvetic, a danas posjeduje preko 60 parcela s vinogradima i proizvodi vina kontinuirano visokog standarda kvalitete. Njihov Trebbiano d’Abruzzo Castello di Semivicoli iz 2014. godine je odličan primjer lijepo zaokruženog bijelog vina srednjeg tijela, bogatih voćnih aroma i kiselinama koje garantiraju dobar potencijal za odležavanje.
Među klasičnim crnim vinima bilo je jako puno dojmljivih primjeraka, a jedan od iznimnih je sigurno i Chianti Classico Vigneto Il Poggio Gran Selezione 2014, renomirane vinarije Castello di Monsanto. Veliki trud uložen u očuvanje čistog izražaja vinograda rezultirao je omamljivim aromama trešanja i kompota od višanja koje prelaze u floralne note ruže i ljubičice. Radi se o vinu napravljenom za odležavanje i impresivne kiseline otkrivaju buduće arhivsko vino visokog ranga. Na kraju krajeva, radi se o vinariji s najvećim brojem arhivskih berbi u Italiji.
Nije sve bilo rezervirano za „evergreene“ talijanske vinske industrije, neka od najbolje ocijenjenih vina su bila internacionalnog karaktera. Od takvih, izvrstan je dojam ostavila vinarija Il Borro koja se predstavila s dva vina ocijenjena s 97 i 96 bodova. Bolje ocijenjeni Syrah iz 2015 je raskošan i „mesnat“, a osobno mi je još impresivnija bila bordoška kupaža Il Borro Toscana iz 2016. Napravljeno u omjerima: 50% Merlot, 35% Cabernet Sauvignon, 15% Syrah te odležano 18 mjeseci u barrique hrastovim bačvama. Ovo je veliko, ali iznimno uglađeno vino s primarnim aromama višnje, crvene šljive i kupine, ugodnim notama slatkih začina i predivno integriranim srednje jakim taninima. Pravi je primjer izvrsno oblikovanog vina koje je izbalansirano do savršenstva.
Većina vinara s popisa izlagača nude puno više od „samo“ vrhunskih vina. Njihove vinarije često imaju i smještajne kapacitete, odlične kušaonice, vrhunske restorane ili priču duge obiteljske tradicije kao kod vinarije Collemattoni čiji Brunello di Montalcino iz 2012. godine je ostavio možda i najbolji dojam na mene od svih Brunella koje sam kušao.
Arome svježeg bobičastog voća s naglaskom na crnu višnju dolaze do izražaja, ali tek nakon ugodnih tercijarnih aroma duhana i kože. Na nepcu, vino je ugodno osvježavajuće sa srednjim taninima i dugim trajanjem. Za sekundarne arome slatkih začina zaslužne su bačve od slavonskog hrasta, a vinogradi ove vinarije su certificirani organski vinogradi od 2012. godine. Inače, više vinara mi je reklo da koriste upravo slavonski hrast u svojoj proizvodnji.
Praktički sva vina koja su bila prezentirana zaslužuju spomen i pažnju istinskih ljubitelja i kolekcionara. Kvaliteta je neupitna, ali pored kvalitete samog osnovnog proizvoda za poznavatelje vinskih prilika u Hrvatskoj, zanimljivo je primijetiti kako su kvalitetno smišljene i postavljene sekundarne djelatnosti vezane uz proizvodnju, od brandinga do ugostiteljskih djelatnosti i ostalih popratnih sadržaja.
Kao i u drugim sferama turizma, tako i u vinskom turizmu kojim se i sam bavim, na snazi je snažna želja da se osim dobre kapljice gostima pruži i puno šire iskustvo života među vinogradima. Napokon, vinarstvo nije samo posao nego i životni stil.
Sa stajališta samih vina, zanimljivo je kako većina selekcije pokazuje vjernost tradicionalnim izričajima regija. U svijetu vina postoji mnogo prodajnih trendova koji se mijenjaju redovito. Čini se kako im Italija u mnogome uspješno odolijeva. Ipak, ovdje je bitno napomenuti kako Great Wines of Italy by James Suckling nije događaj kojem je smisao prezentirati smjer talijanske vinarske scene, već prezentacija najboljih vina po sudu jednog čovjeka. Nije sve tako subjektivno kako zvuči. James Suckling je ipak ozbiljan kritičar vina koji je tijekom ove godine kušao i ocijenio gotovo 6500 talijanskih vina, tako da je imao jako dobar uzorak. Ipak, dominacija Toskane je bila očigledna u Hong Kongu pa se nameće pitanje je li ta regija uistinu toliko napredna u odnosu na druge ili se ipak radi o blagoj naklonjenosti zbog tržišnog potencijala toskanskih vina ili činjenice da James Suckling živi u toj regiji? Jedino kako možemo doći do finalnog odgovora je da kušamo puno talijanskih vina. U konačnici, to je možda i jedini ispravan zaključak s ovakvog događaja.
Piše: Božidar Jukić, WSET Level3
Vlasnik putničke agencije za eno i gastro turizam Insider Holidays