VINOcom – sveti gral hrvatskog vinarstva

Kao uvod u ovaj tekst o VINOcomu, jednom od najznačajnijih vinskih sajmova u Hrvatskoj, želimo osim na vina i hranu, staviti akcent na ljude. Predivna stara dama Esplanada bila bi samo besprijekorno urešena građevina, muzejskog štiha s Austro-ugarskim pedigreom, da nije bilo truda i strasti ljudi koji su izlagali i onih koji su sa užitkom izloženo i kušali. Informativne tekstove sigurno ste imali prilike pročitati tako da vas nećemo već viđenim dodatno zamarati, želimo vam na svoj način toplo i od srca ovaj događaj opisati onako kako smo ga mi, kao strastveni zaljubljenici u vina, doživjeli. Kad obiteljski krstarite bogatstvom ponude koja je na VINOcomu sakupila tristotinjak najznačajnijih imena iz svijeta vinarstva kao i gastro izlagača, tad to nije samo šturo kušanje s pljuvanjem, već život koji svakodnevno živite, a u tom trenutku u Esplanadi postaje vaš trofej i nagrada.

Uživati u raznolikosti Hrvatskog terroira i bogatstvu naših autohtonih sorti kao i masterpieceu ķoji su vinari svojim vizijama i znanjem stvorili, možemo samo iskreno aplaudirati.

Bilo da se radi o Coronicinom Gran Teranu ili Polettijevom Cabernet Sauvignonu, kao i o Pilatovoj ili Frankovićevoj odležanoj Malvaziji, Istra vas nikada ne iznevjeri. Ako krenemo južnije spotaknuti ćemo se sigurno o Barakin Debit iz betona odnosno amfore koji definitivno kao i odležani Sladićev čine velika vina suvremenog štiha sa starom dušom Dalmacije koju definitivno do kraja opisuje Dubokovićev eksperiment kupažiranog Plavca malog i Bogdanuše, kao i raritetni Plavac Sivi vinarije Bura-Mrgudić. Pokraj njih Bire Grk i Nerica Mindel kao svjetionici ponosno svijetle zauvijek. A što bi tek bili bez Plešivice? Tog svetog grala kojeg štiti kardinalski plašt i nestvarna raskoš perlanja. Hrvatska Champagna nema lošeg vina niti vinara. Uvijek započinjete s institucijom Tomcem kao temeljem na kojeg se nadograđuju Šember, Barun i Korak dok Kolarić Coletti drsko i besprijekorno parira sa svim svojim etiketama, no Pinot Sivi iz amfore u keramičkoj butelji priča je koja ne prestaje. O tom vinu pričati će se ‘štorije’ uz dobre bokune i osmijehe.

Ako odemo sjevernije naići ćemo na Štamparove besprijekorne kapljice, a ako se usudite uroniti u zlatnu ravnicu Slavonije ugušit će vas potentnost kraljice Graševine. Od Iločke, preko Kutjevačke, Krauthakerove do Galićeve rekao bi Balašević“…princip je isti, sve su ostalo nijanse…”. Tolika raznolikost ustvari je bogatstvo koje upotpunjeno našim susjedima Slovenijom, Sjevernom Makedonijom, Crnom Gorom te Bosnom i Hercegovinom tvori jedno iskustvo koje konzumiranjem postaje nestvaran doživljaj koji obogaćuje nas kao obitelj i ljude željne mistične senzacije usred sivila. Od Ščurekove Rebule, Jakončićeva Pinot Noira, Vranca vinarije Kamnik do Žilavki sa stavom vinarija Škegro, Nuić ili Čitluk kroz vino postajemo članovi jedne velike vinske obitelji.

Gastro ponuda, ne samo da je upotpunila naše hedonističke apetite već nas je i duhovno nahranila jer je u pozadini iste stajala humanitarna udruga RokOtok predvođena Domagojem Jakopovićem RibaFishom i timom njegovih prijatelja chefova poput Časlava Matijevića, Marka Palfija i Matije Bogdana. Sam Dionizije bio bi ponosan u kojem smjeru ide Hrvatska ako je kojim slučajem svratio taj vikend u Esplanaduna čašicu. Za kraj moramo zahvaliti svim fantastičnim izlagačima VINOcoma, besprijekornim zaposlenicima Esplanade te organizatoru gospodinu Ivanu Dropuljiću što su nam omogućili ovako sofisticirano zadovoljstvo i iskonski gušt. Ovakve manifestacije osim što obogaćuju i šire obzore, ostaju kao trajna slika koja hrani i grije hrvatskog suvremenog čovjeka.

Iako s daškom nostalgije u Split smo se vratili zadovoljni isretni spoznajom koliko je veliko more našeg hrvatskog bogatstva i raznolikosti ponude. Hrvatska je osma država na svijetu po broju autohtonih vinskih sorti, a u svjetskoj proizvodnji vina sudjeluje s manje od 1%.

Kad vidimo sve te predivne ljude i njihove proizvode nastale mukotrpnim radom i ljubavlju, imamo osjećaj da je pred nama velesila tog božanskog nektara i nadamo se da je pred nama samo dug put napretka i rasta.Vinska priča širi svoja magična krila i nosi nas daleko od egzistencijalnog sivila u jedino i pravo postojanje trenutka koji je vječnost.

 

Pišu: Giuliano & Vedrana Dodig