Jednostavnost i mudrost nepotkupljive su vrijednosti i dokaz čovjekove zrelosti. Na tom tragu pokušavamo usmjeravati naš put te hodočasteći sakupljati blago, jednako kao nekada tragači zlata. Kopajući po riječnim koritima života strpljivo ispirati dobiveno kroz vodu i sito, čekajući dok se ne zasjaji. Ugodno provedeni trenuci na prekrasnim mjestima s posebnim ljudima ipak su najvrijediji dijamanti i ono zlato za kakvim tragamo. Njih nosimo kao ukras na ruci i nemaju cijenu jer se i ne daju kupiti.
Prilikom posjeta vinariji Matošević u Krunčićima sigurno je mnogima promaknulo pročitati natpis na ulaznim vratima. Na živopisnom tanjuriću na kojem su ugravirana dva grba – istarski i dalmatinski, plavim kao more lagano razlivenim slovima stoji ‘bonkulovićko veleposlanstvo Dalmacije u Istri’. Parola koju je osmislila ona nepotkupljiva (novcem, a možda potkupljiva dobrim bokunom i buteljom vina), a nadasve zajebantska splitska kulturna garda koja itekako ima što za reći kad su spiza i vino u pitanju. Tako sjedeći u hladovini uz ćakulu i Ivičina vina otkrivale su nam se vječne tajne za kojima svatko od nas na svoj način traga. Možda upravo ta rečenica oslikava bogatstvo naše raznolikosti u koju pojedinac utiskuje svoju osobnost brendirajući konačan proizvod. Zato su možda vina Istre, iako sličnog terroira, toliko različita, posebna i svoja. Tako u Matoševićevom Sauvignon blancu uz svo bogatstvo arome i eleganciju, osjećamo pomalo neukrotivu i divlju dalmatinsku dušu koja traje i prkosi vremenu.Nije dovoljno samo uživati u tim predivnim vinima u restoranima i wine-barovima kako bi osjetili specifičnost i finese te božanske kapljice. Potrebno je doći na mjesto gdje to vino nastaje.
Tek u izravnoj interakciji s tvorcem možemo progledati i otkriti tajnu života te na taj način priznati vinu kultni status koji oduvijek ima. Doživjeti vinara kao onog koji udahnjuje život i dušu vinu najmanje je što možemo dati, uz naravno uživanje u konzumiranju istog.
I nećemo nikad biti prevareni, jer kad pogledate u Pjerove oči, jednaku iskrenost, srčanost i snagu, osjetiti ćete i u Poletti Cabernet Sauvignonu, dok ćete biti očarani mekoćom Roselle. Vino najbolje izbalansira okruženje i atmosfera koja ga okružuje te vinar u jednom trenutku postaje DJ koji korigira sve nepravilnosti te naglašava potrebno izborom odgovarajućih nota. Kao što se postavlja stoljećima pitanje određuje li pojedinca biološko, genetsko nasljeđe ili socijalna okolina i situacije, tako je i s vinom. Dio svoje duše može zahvaliti terroiru, biologiji, ali krajnji touch i dušu u njega će utkati samo vinar tj. njegov kreator.
Kao što Josip Franković dok jaše svog konja kroz vinograde na Santa Luciji, od Boga dano pravo čovjeku da postane jedno s prirodom, pretače u svoju Koronu. Pijući to vino u sitnim satima sjedeći u oštariji Rondo, postaje vam bistrije zašto je Istra vodeća vinska regija u zemlji. Ona je svoje autentično bogatstvo upotpunila bogatstvom različitosti te na taj način postala multikulturalna meka hedonizma. Od prirodne jednostavnosti do složene sofisticirane realnosti, i to ne preko noći, već preko trnja i kamenja. Svi su oni počeli od gotovo ničeg i svima njima obitelj je temelj i utvrda.
Upravo takva je i Pilatova odležana Malvazija. Rekli bi mi u Dalmaciji ‘cvit iz kamena’, a ja bi rekla kako takva može biti i cijela naša Hrvatska. Konačno početi učiti jedni od drugih i uvažavati se. Na taj način širimo svoje mogućnosti i postajemo bolji i mudriji. Trebamo imati pogled kao s terase obitelji Arman s koje se vidi Poreč, naše more i u daljini Italija. Na taj način učenik može nadmašiti učitelja.
Već sad možemo osjetiti kako nam vjetar pozitivnih promjena golica nosnice primamljivim aromama. Razbijajući zidove učmalosti i straha otvaramo dugo zatvorena vrata oslobađajući sve svoje potencijale, gledajući hrabro prema obzoru naših snova i nada.
Pišu: Giuliano & Vedrana Dodig