U jedinstvenom ambijentu u kojem je još prije više od 1700 godina rimski imperator, car Dioklecijan živio, moja mala obitelj je uživala krstareći u potrazi za novim i interesantnim vinima. Sedmi sajam vina i delicija koji se održava u Splitu u podrumima već spomenutog Dioklecijana, pomalo ima mističnu kulisu iza koje stoji cijela jedna povijest. Kušati vina u polumraku kamenog labirinta u kojem se i kisik lijeno pokreće, a sa stropa svako malo kaplje kondenzirano bezvremeno savršenstvo, poseban je i nesvakidašnji događaj. Sve nekako poprima dubinu i smisao i kao da se u tim kulisama naše povijesti i vrijeme usporilo te prekinulo sve veze s užurbanosti Rive, s grajom i bukom Pazara. Rijetki su momenti kad ste u centru zbivanja, a u njemu sve teče fluidno i nježno i omogućuje istinski užitak u trenutku.
Počeli smo, kako i dolikuje, s pjenušcem. Ovaj put pao je odabir na izvrstan pjenušac Perak od Graševine s malim udjelom ledene berbe, odvažna kombinacija koju sam već u svojoj glavi sparila s mariniranim svinjskim rebarcima i obavijestila muža da je nedjeljni ručak već isplaniran, uz dobro ohlađeni Perak pjenušac.
Svježina pjenušca fantastično će parirati hrskavoj masnoći svinjetine i pojačati njen okus.
Ništa manje nam se nije dopao ni Muškat Žuti koji se uvijek školski može spariti s guščjom jetrom zbog koje poželim i više puta godišnje skoknut do Francuske.
Probali smo i odličnu Kujundžušu vinarije Sušić iz Glavine Donje pokraj Imotskog koja se omjerom svoje izvrsnosti i cijene može naći na svakom stolu prosječne hrvatske obitelji.
Magnum s nagrađivanim Crljenkom koji nam je otvorio karizmatični gospodin Bobanović bio je točka na i kojom smo zaokružili naše kušanje prije radionice koja se održavala u skrivenoj prostoriji antičkih mjera u kojoj bi i Dioniz uživao, a u kojoj su nas već čekali iz vinarije Volarević.
E to je bilo posebno iskustvo. Ista godina berbe, 2017. u šest čaša, šest različitih priča Plavca malog, kroz prezentaciju Josipa Volarevića. Testiranje Plavca malog kroz raniju i kasniju berbu te duljinu maceracije. Nas je dojmila čaša u kojoj je bila kasnija berba i duljina maceracije od 21 dan. Njuhom i okusom podsjećalo je na odležani Plavac samo još zaobljeniji i s finijim, svilenkastijim taninima. Bravo za mladog vinara koji pomiče granice i otvara nove horizonte jer proces nastajanja vina nisu nužno samo pravila, već započinje u vizijama vinara. Vizije koje u korijenu uvijek imaju želju za otkrivanjem nečeg novog što bi još više obogatilo taj savršeni, a uvijek nedovršeni svijet vina.
Bravo za moj Split i organizatore koji pridonose uspinjanju na ljestvici naše vinske priče i promoviraju kako vinsku kulturu, tako i kulturu življenja. U Francuskoj roditelji djeci od malih novu daju prst vina da se navikavaju na okus, uče ih o bouquetu i osnovama vinske kulture. Ovakvi događaji dižu standarde i stvaraju pametne konzumente koji znaju što žele i što im se sviđa, a nas polako i sigurno pozicioniraju na vinskoj karti svijeta.
Pišu: Giuliano & Vedrana Dodig